Voda je život. Sve veći broj znanstvenika vjeruje kako je život na Zemlji nastao u hidrotermalnim izvorima na morskom dnu prije otprilike 3,8 milijardi godina. Zemlja je „plavi planet” – kada je gledamo iz Svemira prevladava plava boja. Također, kada pogledamo na kartu svijeta ili globus: dvije trećine je plavo – voda. I čovjek je „plav”: kada prohodamo, 80% našeg tijela čini voda. Omjer vode se smanjuje tokom života, pa u odmakloj dobi voda čini oko polovice našeg tijela. Voda može bez nas, ali mi nikako ne možemo bez nje.
Velike civilizacije su osnivane na obalama velikih rijeka i mora. I danas želimo živjeti području gdje je vlažnost dovoljna, ali ne prevelika – ne želimo živjeti u pustinji ili u području konstantnih kiša i velike vlage. Voda je usko vezana uz sve velike svjetske religije: od kapi u krstionici do posipanja pepela u Svetu rijeku, upravo voda blagoslivlja naše živote. Osim što vodu trebamo za piće i važna nam je iz higijenskih razloga, ona nam je potrebna u gopodarstvu. Voda je uvijek bila i do danas ostala ključna za uzgoj biljaka i životinja. Energija vode iskorištavala se još u davnim vremenima za mljevenje žita i dobivanje brašna, a usavršavanjem te tehnologije vodu smo učinili važnom u proizvodnji toliko potrebne električne energije. Ne smijemo zaboraviti da nam je voda važna za prijevoz te toliko potrebnu rekreaciju. U Hrvatskoj je voda primarni resurs toliko važnoj gospodarskoj grani – turizmu.
Današnje stanje
Današnje stanje vode na Zemlji je vidljivo lice klimatskih promjena. Temperaturu na Zemlji smo u posljednje vrijeme povećali prosječno za 0,74°C. Iako nam se to čini malo i nevažno, nikako nam nisu nevažni pojmovi poput ekstremnih poplava, ekstremnih suša, velikih požara, učestalih oluja i uragana, el ninja, el ninje, nestajanja ledenjaka, nestajanja ledenih brijegova, porasta morske razine i probijanja nasipa. Svi navedeni pojmovi usko su povezani za taj mali porast temperature na Zemlji i kruženje vode u prirodi, koje je uslijed tog porasta poremećeno. Također, sve ove pojave u zadnje vrijeme nazivamo katastrofama, ali morali bismo se prestati išćuđavati: katastrofama ne možemo nazivati nešto što je već duže vrijeme naša svakodnevica.
Vodu uzimamo zdravo za gotovo. Navodnjavamo vrtove, cvjetnjake, punimo mnogobrojne fontane, ostavimo slavine da teku dok se voda dovoljno ne ohladi ili zagrije. A vode uistinu imamo jako malo. Više od 97,5% vode je slano, oko 2% je zarobljeno u snijegu i ledu, pa nam manje od 1% preostaje za piće, kuhanje i kupanje u domovima, uzgoj usjeva ili hlađenje energetskih pogona, Procjenjuje se da je samo 0,08% vode na Zemlji upotrebljivo za piće! Često količinu dostupne vode za piće dočaravamo pokazujući bocu vode od jedne litre koja predstavlja svu količinu vode na Zemlji. Zatim kažemo da samo ona količina vode koja stane u čep je količina slatke vode na Zemlji, a od te vode, pitka voda se može smjestiti u jednu jedinu kap.
Potražnja za tom „jednom kapi“ je sve veća među Zemljanima, obzirom na godišnje povećanje od 83 milijuna stanovnika. Studije UN-a predviđaju da će do 2050. godine globalna potražnja za vodom porasti za više od 40% te da će najmanje četvrtina svjetskog stanovništva živjeti u zemljama s „kroničnim ili čestim“ nedostatkom čiste vode. Prema tim studijama, nestašicom vode do 2025. će biti pogođena trećina svjetskog stanovništva. U posljednjih 100 godina potrošnja vode na svijetu povećala se u prosjeku oko osam puta. Najviše vode koristimo u poljoprivredi (69%), zatim u industriji (21%) pa kućanstvima (10%).
Naša civilizacija sporo odustaje od mita o Zemljinoj bezgraničnoj darežljivosti. Mi smo već odavno prekoračili svoj bankovni račun, crpimo vodonosne slojeve, pregrađujemo rijeke… Uslijed našeg djelovanja vodno lice podzemnih voda konstantno pada i smanjuje se. Vode su naše zajedničko dobro i moramo se konačno početi odgovorno ponašati.
Sukobi oko vode
Širom svijeta postoje 263 riječna bazena, koja čine rijeke sa svim svojim pritokama. Vrlo često rijeke koje teku kroz različite zemlje, primjerice Jordan, Tigris, Eufrat, Nil, ali također i Rajna, Dunav ili Sava. Takve rijeke predstavljaju izvor ekonomskih, a ponekad i ratnih sukoba. Prema podacima UN-a, u posljednjih 50 godina u svijetu se dogodilo čak 507 sukoba zbog vode, dok je 21 sukob tog tipa prerastao u rat. O aktualnom pitanju i teškom rješenju sukoba oko voda Nila između Etiopije, Sudana i Egipta pisali smo nedavno u članku Kome pripadaju rijeke? Primjer Velike etiopske renesansne brane (GERD). Sukobi zbog vode javljaju se ne samo među državama, već i između različitih grupa u istom društvu – najčešće između interesa industrije i organizacija koje se bave zaštitom okoliša.
Pristup vodi
Hrvatska se nalazi na umjerenoj geografskoj širini, području Euroazijskog kopna, na susretu kontinentalne i mediteranske klime – uistinu području s jednim od najpovoljnjijh uvjeta za život na Zemlji. Trebali bismo biti sretni što nas „roda“ nije bacila negdje drugdje, obzirom da na svijetu postoje područja s puno lošijim prirodnim uvjetima za život, od onih koje imamo u Hrvatskoj.
Gotovo četvrtina svjetskog stanovništva, 2,2 milijarde ljudi, nema pristup čistoj vodi. Više od polovice stanovništva nema odgovarajuće sanitarne čvorove. Podatci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i UNICEF-a ukazuju nam da 46% ljudi na svijetu nema vodovod u kući, što znatno povećava rizik od pojave raznih bolesti. Ljudi u nekim zemljama Azije i Afrike prosječno hodaju po 6 km dnevno samo da bi donijeli vodu. Ta udaljenost se s povećanjem onečišćenja sve više povećava. Žalosna je činjenica da više od 4.000 djece svaki dan umire u zemljama u razvoju, zato što nemaju pristup pitkoj vodi. Razlog tome je zagađena voda koja uzrokuje ozbiljnu dizanteriju, a to u konačnici dovodi do još veće dehidracije i umiranja ljudi zbog konzumiranja nečiste vode.
Tko je vlasnik vode? Koliko ona košta?
Kada su se susreli sa stanovnicima Starog svijeta, Indijanci nisu razumjeli da netko želi biti vlasnik zemlje, a kamoli vode. Ne tako davno bilo je smješno u cijelom svijetu i pomisliti da će se voda pakirati u boce i prodavati. Danas je sasvim normalno kupovati vodu u dućanu i više ništa nije čudno dati nekoliko eura za pola litre vode u centrima zapadnoeuropskih gradova.
Voda je samo prividno besplatna, obzirom da se plaćaju vodovodi, kanalizacija, pročišćivanje i održavanje.
Usporedivi podatci iz 2009. godine navode da je 100 galona vode krajnjneg korisnika u Zagrebu koštalo 0,79 USD. Stanovnika New Yorka ista količina je koštala 0,80 USD, a Tokya 0,74 USD. Tu smo negdje. Jeftiniji od Zagreba bio je tada Madrid (0,62 USD), Lisabon (0,60 USD), Rim (0,50 USD), a najskuplju vodu plaćali su stanovnici Berlina (2,52 USD) i Kopenhagena (3,43 USD). Cijena vode za kućanstva razlikuje se i unutar same Hrvatske. Dok je prosječna cijena za Hrvatsku navedene godine bila 8,59 kn/m³, u Zagrebu je kubik vode koštao 11,23 kn, najniže su plaćali mještani Orahovice (3,50 kn/m³), a najskuplje mještani Opatije (14,47 kn/m³).
Potrošnja se razlikuje
Prosječan Amerikanac u kućanstvu potroši oko 375 litara vode na dan – oko dva i pol puta više od količine vode koju potroši prosječan Hrvat u kućanstvu tokom jednog dana (150 litara). Na drugom kraju spektra, milijuni najsiromašnijih stanovnika svijeta preživljavaju s manje od 19 litara dnevno.
Kada se promatra količina ukupne isporučene vode na stanovnika, koja uključuje poljoprivrednu, industrijsku i kućansku potrošnju, prosječna dnevna potrošnja vode po osobi u Europi kreće se između 300 i 600 litara. Veliki problem s potrošnjom vode diljem svijeta leži i u sustavima koji gube i do 40% vode prilikom opskrbe.
Moramo čuvati i štedjeti vodu
Onečišćavanje voda, mora, jezera, te za naš život tako važnih rijeka, predstavlja najstariji i najopsežniji oblik zagađivanja čovjekove okoline. Započeo je još potkraj 19. stoljeća uslijed povećanja broja stanovnika u naseljima, kao i naglog industrijskog razvoja.
Najčešći uzroci zagađenja vode su:
- industrija plinovima koji se putem oborina vraćaju na zemlju i u vodonosne slojeve; ali i putem otpadnih industrijskih voda;
- odlagališta otpada koja su nerijetko smještena uz sama vodocrpilišta; jedno izvješće navodi da u Hrvatskoj postoji 126 legalnih i oko 300 divljih odlagališta;
- vodovodne cijevi koje su najčešće starije od 20 godina pa mogu sadržiti različite oblike zagađenja u obliku teških metala, hrđe, kamenca i sl.;
- klor koji koristimo za ubijanje bakterija u vodi, a i osnovni je sastojak većine dezinfekcijskih sredstava, ima poguban i nepopravljiv popratni učinak za ljudsko zdravlje;
- otpadna voda iz industrije i domaćinstava;
- poljoprivreda koja koristi pesticide i herbicide;
- proces obrade i prijevoza nafte
Riječni tokovi Hrvatske nisu samo izvori čiste pitke vode, nego su i područja izuzetnih prirodnih ljepota. Mnoga su područja oko vodenih tokova upravo iz tog razloga, ali i zbog svog povijesnog, znanstvenog ili gospodarskog značenja, zakonski proglašena zaštićenim dijelovima prirode, nacionalnim parkovima, rezervatima, park-šumama, parkovima prirode, zaštićenim krajolicima ili spomenicima prirode. Organizirana vodnogospodarska djelatnost na području Hrvatske javlja se već u 19. stoljeću. Danas, vodnim resursima u cijelosti upravljaju Hrvatske vode i to na četiri vodna područja koja obuhvaćaju jedno ili više porječja, koji čine prirodnu hidrografsku cjelinu.
Što možemo činiti kao pojedinci?
Kao pojedinci također moramo čuvati i štedjeti vodu. Od 150 litara vode koje dnevno trošimo u kućanstvu svatko ponaosob, možemo uštedjeti oko 40%. S jedne strane moramo spriječiti gubitak vode – kapanje ili curenje, a s druge strane trebamo investirati u bolju tehniku. Ukoliko nam primjerice WC kotlić putašta vodu te ona kaplje ili curi, saniranjem tog problema možemo smanjiti potrošnju vode tog konkretnog i pojedinačno najvećeg potrošača vode u kućanstvu za oko 25%. To nije malo, obzirom da na vodu koju koristimo za ispiranja WC-a otpada gotovo polovica naše osobne dnevne potrošnje vode. Isto tako obično kapanje slavine na kraju uzrokuje velike gubitke. Ukoliko jedna od slavina u domu kaplje tako da se gubi svega jedna kapljica vode u sekundi, tijekom jedne godine na toj slavini smo izgubili 1.880 litara vode! Najpristupačnija investicija je instaliranje perlatora na tuševe i sve slavine u domu. Jednostavno i jeftino možemo dodatno i potpuno neprimjetno uštedjeti desetak litara vode dnevno.
Dakle, krenite od malih koraka: čašu ustajale vode nemojte proliti, nego skupljajte tu vodu u neku posudu pa kasnije tom vodom zaljevajte cvijeće, kojemu također više pogoduje voda koja je malo odstajala. Popravite slavine, manje puštajte da voda uludo teče prilikom pranja suđa, zuba, brijanja,… I već ste puno napravili.
