Močvare i močvarna područja u svijetu i Hrvatskoj

Tek smo relativno nedavno prestali močvare promatrati isključivo kao nepotrebna, bezvrijedna i prljava područja koja su samo izvor različtih bolesti.

Zbog takvih vjerovanja, koja su uglavnom rezultirala pretvaranjem močvara u poljoprivredno korisne površine, uništili smo mnogobrojne najbogatije ekološke sustave svijeta – osobito u nizinama srednje i zapadne Europe. Prije tristo godine močvare su prekrivale oko trećinu Zemljinog kopna. Danas čine svega 6% kopnene površine, a radi se o površini koja je samo unutar posljednjih pedeset godina prepolovljena. Nažalost, uništavanje močvara nije prestalo: podatci koje navodi UN-ov program za okoliš ukazuju na to da močvare nestaju tri puta brže od šuma! Nestaju velikom brzinom, a nove više ne nastaju – plitke su pa se lako isušuju, čemu doprinosi globalno zatopljenje. Njihov gubitak predstavlja egzistencijalnu prijetnju stotinama tisuća životinjskih i biljnih vrsta, obzirom da na tih 6% močvarne površine Zemljinog kopna živi čak 40% svih poznatih biljnih i životinjskih vrsta na cijeloj Zemlji.

Osim za biljni i životinjski svijet, močvare su od izuzetnog značaja za ljude. Najvažnije funkcije močvara za čovjeka su: kontrola poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari, pročišćavanje vode, pružanje mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije te posjedovanje svoje kulturne vrijednosti. U konačnici, prostori pod močvarama – filtriranjem zagađenja i pohranjivanjem više ugljika od bilo kojeg drugog ekosustava – ublažavaju klimatske promjene. Zbog svoje uloge pročišćavanja, močvarana i općenito vlažna područja vrlo često u stranoj literaturi nazivaju i „bubrezima krajobraza“.

Močvare su plitke vode stajaćice niske pH vrijednosti ili tlo natopljeno najčešće slatkom vodom, a trebamo ih razlikovati od bara, jezera i lokvi. Najčešće se nalaze u riječnim nizinama i uz jezera. Močvarna područja nalazimo na svim kontinentima, izuzevši Antarktiku. Više od polovice močvarnih područja danas se nalazi u tropskim krajevima, što ne čudi obzirom na tamošnju veliku količinu padalina.

Najveće zaštićeno močvarno područje nalazi se u Boliviji, graniči s Peruom i Brazilom, prostire se na više od 17 milijuna hektara (površina velika poput 3 Republike Hrvatske), i zove se Llanos de Moxos. Radi se uglavnom o tropskoj savani u kojoj se izmjenjuju ciklusi suša i poplava. Područje Llanos de Moxos je biološki vrlo raznoliko i kao takvo predstavlja dom za najmanje 565 različitih vrsta ptica, 625 vrsta riba, 100 vrsta gmazova, 60 vrsta vodozemaca i preko 1.000 biljnih vrsta.

Gotovo sve zemlje svijeta danas su potpisnice Ramsarske konvencije – obaveze očuvanja močvara na svom teritoriju. Jedno od najpoznatijih dostignuća Ramsarske konvencije je popis močvara od međunarodne važnosti, a trenutno na tom području nalazi se 2.185 močvarnih područja smještenih širom svijeta.

Hrvatske močvare na tom popisu su: parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, budući park prirode Delta Neretve te ornitološki rezervat Crna Mlaka.

Kopački rit

Kopački rit je kopnena delta smještena na ušću rijeke Drave u Dunav, uz hrvatsku granicu sa Srbijom. Na području se nalaze jezera, močvare, vlažni travnjaci, tresetišta, riječne šume, brojni kanali, mrtvice i ribnjaci. Područje Kopačkog rita je podložno proljetnim poplavama, što stvara dinamične ekosustave koji podržavaju vrlo raznoliku floru i faunu. Zabilježeno je 522 biljnih vrsta, 300 ptica, 55 sisavaca, 53 ribe, 12 vodozemaca i 12 vrsta gmazova. Među njima je i nekoliko je međunarodno ugroženih vrsta, kao što su istočni carski orao, obična čadrica, stepski sokol i kožni šaran. Kopački rit je također važan izvor hrane i rasadište podunavskih ribljih fondova, jer je najznačajnije mrijestilište u srednjem i gornjem Podunavlju. Kopački rit je također važan za kontrolu poplava i pročišćavanje vode, jer se izvori podzemne vode u tom području koriste za pitku vodu. Odvodnja, sječa, onečišćenje s okolnih polja, ribolov i lov neke su od glavnih prijetnji očuvanju ovog močvarnog područja.

Lonjsko polje

Park prirode Lonjsko polje prati poplavnu ravnicu uz rijeku Savu, koja ide u smjeru jugoistoka prema granici s Bosnom i Hercegovinom. Na širem području Lonjskog polja susreću se rijeka Sava, Kupa, Una, Strug i Lonja. Ovo močvarno područje se sastoji uglavnom od aluvijalnih šuma, ali i vlažnih livada i pašnjaka. Takva kombinacija staništa s redovitim plavljenjima i visokom razinom podzemnih voda stvara uvjete za bogatu biološku raznolikost. Ukupan broj od 250 vrsta ptica pronađenih u močvarnom području Lonjskog polja predstavlja više od dvije trećine svih vrsta ptica u Hrvatskoj. Čak 138 vrsta tamošnjih ptica koristi močvarno područje za podizanje potomstva, npr. bijela roda i euroazijska žličarka. Riječni ekosustav također je ključan za nekoliko vrsta riba, pružajući utočište i mrijestilište ugroženim vrstama, koje uključuju dunavskog lososa, kožnog šarana i europskog blatnog gavca. Močvara Lonjskog polja je od kulturnog i ekološkog značaja, a održava se tradicionalnom poljoprivredom i drugim praksama. Glavne prijetnje održavanju močvarnog područja Lonjsko polje predstavljaju isušivanje i invazivne strane vrste.

Crna Mlaka

Crna Mlaka je močvarno područje smješteno južno od Zagreba. Radi se o kompleksu ribnjaka u kojima se uzgajaju šarani i šume, koji je vrlo važan za uzgoj, ishranu i odmor brojnih vrsta ptica močvarica. Aluvijalno močvarno područje uz donji dio rijeke Kupe i njezinih pritoka okruženo je jednim od najvećih kompleksa aluvijalnih hrastovih šuma u Europi. Zabilježene su brojne nacionalno ugrožene vrste i vrste od međunarodnog interesa kao što su čaplja (Ardeola ralloides) i euroazijski vijuk (Numenius arquata). Crna Mlaka je pod strogom zaštitom kao ornitološki rezervat, a lov je na tom području zabranjen. Ribnjaci se komercijalno koriste u skladu s vrijednostima zaštite prirode. Glavna prijetnja lokalitetu je nedostatak dosljednog dotoka vode, što može dovesti do eutrofikacije.

Vransko jezero

Vransko jezero je jedino bočato prirodno jezero na hrvatskoj obali. Smješten je u plitkom krškom koritu i odvojen od Jadranskog mora uskim krškim grebenom. Značajne sezonske varijacije vodostaja i saliniteta, zbog prodora morske vode kroz propusni krš, stvorile su uvjete za razvoj vrlo specifičnih staništa. Najplići sjeverozapadni dio lokaliteta ima tršćake, poplavne ravnice i sezonski poplavljene oranice. Brežuljci uz istočnu obalu prekriveni su tipičnom mediteranskom šikarom, dok je zapadna obala više kamenita. Područje Vranskog jezera i njegove uže okolice je mjesto gniježđenja, zimovanja i odmorišta za mnoge ugrožene močvarne ptice. Područje također pruža stanište kritično ugroženoj europskoj jegulji. Tijekom kišne sezone močvarna područja reguliraju poplave, dok tršćaci pročišćavaju vode od gnojiva koje se melioracijskim kanalima unose u jezero, ugrožavajući njegovu eutrofikaciju. Značajne prijetnje lokalitetu, poput spaljivanja trske, ilegalnog ribolova i lova, značajno su ublažene od uspostave zaštićenog područja i nastavljaju se rješavati kroz lokalnu edukaciju i provedbu plana upravljanja.

Dolina Neretve

Neretva je najveća rijeka sliva istočnog Jadrana, a njezin se posljednji dio proteže hrvatskim teritorijom, tvoreći opsežnu deltu s velikim tršćacima, jezerima, vlažnim livadama, lagunama i pješčanim sprudovima. Lokalitet je u svojoj biogeografskoj regiji prepoznatljiv po svom bogatstvu vrsta: u njemu živi 618 vaskularnih biljaka, 53 sisavca, 313 ptica, 22 vrste gmazova, 11 vodozemaca, 35 slatkovodnih riba od kojih je 18 endemskih, 29 vretenaca i 234 vrste leptira. Delta Neretve je važna migracijska stanica na crnomorsko-mediteranskom preletnom putu zamočvarne ptice selice na putu prema Africi. Delta Neretve ima vrlo važnu ulogu u kontroli poplava i zadržavanju sedimenta. Delta Neretve je bogata kulturnom baštinom i povijesnim znamenitostima. Osim tradicionalnog poljoprivrednog krajolika, postoje veliki kompleksi intenzivno vođenih farmi s plantažama mandarina i staklenicima povrća. Prijetnje ovom močvarnom području se odnose na pitanja upravljanja vodama i poljoprivrede, zbog kojih može doći do eutrofikacije, onečišćenje gnojivima, melioracije močvarnog zemljišta i fragmentacija staništa. Delta Neretve predstavlja ostatke sredozemnih močvara – taj prostor je nekada bio nepregledna močvara.

Općenito gledajući, u Hrvatskoj su močvarna područja povezana s rijekama i njihovim ušćima. Uključuju ona poplavne šume, poplavne livade, rukavce i mrtvice. Današnje močvare u Hrvatskoj su ostaci nekad vrlo brojnih vlažnih područja uz rijeke poput Drave, Save i Dunava, gdje se nekada pružao gotovo neprekinut pojas močvara. U Hrvatskoj postoje i močvare uz more (npr. već spomenuto Vransko jezero), kao i otočna blata i muljevite obale, te umjetno stvorene močvare nastale iskapanjem sedimenta (šljunka i pijeska), odnosno ribnjaci.

Iako i Hrvatska gubi močvare, površinom i kvalitetom hrvatske močvare daleko odskaču od europskih prosjeka. Dobro očuvane poplavne šume, kao što su one hrasta lužnjaka, ne postoje više nigdje u Europi. Dodajmo tu močvarna pašnjačka područja Lonjskog polja i fantastični Kopački rit. U Hrvatskoj je projektom inventarizacije močvarnih staništa identificirano i kartirano oko 3.800 močvarnih područja. Inventarizacijom je utvrđeno 11 velikih močvarnih kompleksa u ukupnoj površini od 800 tisuća hektara, što je približno deset puta veća površina od one kojoj pripadaju močvarna područja u Hrvatskoj na popisu Ramsarske konvencije.

Unatoč Ramsarskoj konvenciji i drugim djelovanjima međunarodnih i nacionalnih zajednica, i najnovije studije ukazuju na to da se područje pod močvarama nadalje smanjuje, a pritom kvaliteta postojećih također pada. Upravo zbog toga je važno obilježavanje današnjeg Međunarodnog dana zaštite močvara i močvarnih staništa, kako bi se pozvali svi pojedinci, donositelji odluka, kao i institucije i organizacije, da razmisle kako spriječiti njihovo daljnje uništavanje.

Dobra vijest je da zaštita, održivo upravljanje i obnova močvara djeluje. Poboljšanje upravljanja močvarama donosi zdravstvene prednosti, sigurnost hrane i vode – kritične za zdravlje i egzistenciju 4 milijarde ljudi koji se na neki način oslanjaju na močvarna područja (Global Wetland Outlook).