Njegovim prezimenom nazvane su vrste životinja i biljaka, rijeke, planine, morske struje, asteroid,… Radi se o ukupno 19 životinjskih vrsta, 17 biljaka, 2 ledenjaka, 8 planina i lanaca, 2 asteroida, rijeka, mineral, Mjesečevo more, Mjesečev krater, zračna luka i bezbroj škola. Zajedno sa svojim bratom Wilhelmom, on je također imenjak renomiranog sveučilišta u Berlinu.
Njemački prirodoslovac i geograf Alexander von Humboldt smatra se uz Karla Rittera osnivačem modere geografije. Humboldt je također unio nove znanstvene elemente i smjele postavke u gotovo sva područja prirodnih znanosti. Zbog njegove širine zanimanja, nazivaju ga i posljednjim svestranim znanstvenikom.
Alexander von Humboldt je jednan od najboljih znanstvenika koji je ikada kročio svijetom. Utjecao je na razvoj mnogih znanstvenih disciplina, prvenstveno geografije, biologije, kemije, medicine, fizike i matematike. Američki predsjednik Thomas Jefferson izjavio je da je to najbolji znanstvenik kojeg je ikada sreo, dok je osloboditelj Latinske Amerike Simon Bolivar rekao da je Alexander von Humboldt pravi otkrivač Južne Amerike, koji je za nju učinio više od svih prethodnih otkrivača zajedno. Izrazito ga je štovao i njegova djela čitao tijekom svojih istraživanja i veliki Charles Darwin. Na stotu obljetnicu njegovog rođenja svi članci na početnoj stranici New York Timesa bili su o njemu.
Što se geografije tiče, dao je prve metodičke radove o Zemljinu magnetizmu, postavio je pravilo o opadanju temperature s porastom nadmorske visine, pisao je o raširenosti biljaka i postavio temelje suvremenoj fitogeografiji. Humboldt je nadalje dopunio i proširio područje klimatologije (uveo pojam izoterma i dr.). Ukratko, uveo je niz znanstvenih metoda u geografiju.
Alexander von Humboldt bio je član pruske kraljevske obitelji – jedan od njegovih kumova bio je i kasniji kralj Friedrich Wilhelm II. Zajedno s bratom Wilhelmom, koji je kasnije postao jednim od najvažnijih humanističkih znanstvenika i pedagoga u Njemačkoj, Aleksandar je odgajan u prosperitetnom okruženju u rodnom Berlinu.
Rođen je 1769. u doba prosvjetiteljstva. Izumi i otkrića oblikovali su kraj 18. i početak 19. stoljeća. Znanstvenici poput Immanuela Kanta, Arthura Schopenhauera, Johanna Wolfganga von Goethea i Friedricha Schillera bili su među Humboldtovim suvremenicima. U njegovo vrijeme, Carl Friedrich Gauss dodatno je razvio fiziku, Alessandro Volta i Michael Faraday su napredovali na području električne energije, Englez Charles Darwin istraživao je biološko podrijetlo čovjeka, a Francuz Louis Pasteur stvorio temelje mikrobiologije.
Nakon studija geologije u Frankfurtu na Odri, Humboldt je radio kao ocjenjivač državnih službenika u državnoj rudarskoj industriji. Tijekom tog razdoblja ništa nije sugeriralo na to da će postati jedna od najpoznatijih osoba na svijetu tog vremena, tj. prve polovice 19. stoljeća. Sve započinje kada Humboldt s trideset godina, potpomognut stečenim nasljedstvom od majke, napušta državnu službu te se posvećuje isključivo istraživanju. Godine 1799., taj tridesetogodišnjak odlazi na petogodišnje putovanje Latinskom Amerikom.
Zanimljivo je da je još u razdoblju dok je posjećivao rudnike, Alexander von Humboldt prijateljuje s već tada najpoznatijim njemačkim pjesnikom Johannom Wolfgangom von Goetheom. Kada razmišljamo o Goetheu, mislimo na poeziju i romantiku, eventualno na „Patnje mladog Werthera”. Ali nikako na prirodna istraživanja. No, Goethe je bio vrlo entuzijastičan prirodni znanstvenik – i stoga prijatelj deset godina mleđeg Humboldta. Goethe je bio nadahnut Humboldtovom svestranošću, dok je Humboldt od Goethea naučio da se priroda ne proučava isključivo putem mjernih instrumenata, nego da je treba razumjeti na emotivan način: usvojio je mišljenje da se priroda mora doživjeti i osjetiti.
Prilikom putovanja Latinskom Amerikom, Humboldt je odradio tri velike znanstvene ekspedicije – ključne za njegov daljni razvoj kao znanstvenika. Uključivale su one teritorije današnje Venezuele, Kolumbije, Perua, Meksika i Kube. Narodi koje je posjetio uzdizali su ga u heroja i spasitelja, obzirom da se Humboldt istaknuo kao pravi humanist, poštujući svakoga bez obzira na izgled i porijeklo. Kao poznavatelj rudnika, spustio se u dubinu latinsko-američkih rudnika, a ono što je tamo vidio ga je užasnulo – osobito u Novoj Španjolskoj (današnjem Meksiku). Okrutni uvjeti za autohtono stanovništvo koje radi pod zemljom bili su mu neprihvatljivi. U Meksiku se Humboldt do tada smatrao dijelom pokreta za neovisnost i jednim od očeva utemeljitelja zemlje. Na Kubi ga i dalje cijene zbog zalaganja protiv ropstva. U Venezueli ga također cijene, osobito poljoprivrednici naroda Chaima, jer je tamo kritizirao Katoličku crkvu i njezine metode ugnjetavanja tamošnjih stanovnika. Malo koji Europljanin se u to vrijeme (sami početak 19. stoljeća), tako humano ponašao prema stanovništvu Latinske Amerike.
Ukupno je prešao više tisuća kilometara, ali vjerojatno najteži dio ekspedicije bio je uspon na 6.310 metara visok ugasli vulkan Chimboazo. Tada se smatralo da je to najviša planina svijeta, ali Humboldt s relativno lošom opremom nije želio osvojiti vrh zbog planinarske slave, nego zbog istraživanja. Iako se zbog visinske bolesti pratitelja, a onda i nepremostive pukotine koja se ukazala pred njim svega 383 metra prije vrha, Humbold je bio zadovoljan: pronašao je na stijeni blizu samog vrha ugljen. To mu je bilo dovoljno da obrani svoju tezu kako ustvari ogromna vatrena moć unutar Zemlje oblikuje njezinu površinu.
Rezultati Humboldtovih ekspedicija u Latinskoj Americi postavili su visoka mjerila za sva buduća istraživačka putovanja. Bio je istraživač novog kova – njegovi motivi nisu bili kolonizatorske prirode, nego čisto istraživački. Jednom prilikom je izjavio:
„Moje oči trebaju stalno biti uprte u zajedničko djelovanje svih snaga, u utjecaj nežive prirode na biljni i životinjski svijet, u sav taj sklad!”
Da su društvene mreže postojale u to vrijeme, Humboldt bi zasigurno bio taj koji bi ih uveliko koristio. Naime, svoja otkrića i ideje dijelio je s drugim znanstvenicima, poznatima i poznanicima – putem pisama. Napisao je preko 50.000 pisama (prosječno 2 pisma dnevno). Do danas je sačuvano oko 13.000 Humboldtovih pisama, koje je poslao na oko 2.500 različitih adresa.
Alexander von Humboldt je prvi dokumentirao klimatske i vegetacijske zone. Dokazao je da je na odgovarajućoj nadmorskoj visini u planinama vegetacija slična u cijelom svijetu. Također je dokazao da postoje klimatske zone, gdje se nalaze i kakav učinak imaju na rast vegetacije. Prepoznao je promjenu klime uzrokovanu čovjekom, krčenjem šuma, umjetnim navodnjavanjem te emisijom plina i topline u industrijskim središtima.
izvor: APS muzej
Posljednja tri desetljeća svog života proveo je pišući „Kosmos”, pokušavajući dati znanstveni prikaz svih aspekata prirode. Usprkos četiri završena i objavljena toma „Kosmosa”, djelo je u trenutku njegove smrti 1859. bilo nedovršeno. To što je stigao napisati smatra se jednim od najambicioznijih znanstvenih djela ikada objavljenih. Humboldt je u tom djelu svog života pokazao svoju iznimnu širinu razumijevanja. U biti, utvrdio je međusobnu povezanost i kompleksnost djelovanja čovjeka i prirode u prostoru. U „Kosmosu” je o prirodi pisao kao nitko prije njega, kombinirajući pjesnikovu osjetljivost s neupitnim autoritetom znanstvenika. To mu je još za života donijelo veliku popularnost. Djelo je bilo toliko traženo da se prodavalo i na crnom tržištu, a već u prvih nekoliko godina doživjela je tri engleska izdanja i prijevode na brojne druge jezike. “Kosmos” je bilo jedno od najutjecajnijih djela 19. stoljeća.
Kad bismo htjeli napraviti kratak popis onih koji su bili inspirirani Humboldtom, on bi obuhvatio gotovo sve velikane devetnaestog stoljeća u području prirodnih znanosti. Humboldt je među ostalim inspirirao: autore teorije evolucije Charlesa Darwina i Alfreda Russella Wallacea, oca moderne geologije Charlesa Lyella, oca ekologije Ernsta Häckla i Georgea Perkinsa Marsha, koji su pokrenuli modernu zaštitu prirode. A govorimo samo o izravnim utjecajima i onima za koje su znanstvenici otvoreno priznali! „Nikada ništa nije pobudilo moje oduševljenje više od Humboldtove Osobne pripovijesti”, napisao je Darwin, dodajući da ju je „znao gotovo napamet”. Darwin je jednostavno obožavao Humboldta. Sam je izjavio da se bez njega ne bi niti ukrcao na Beaglea, pa stoga ne bi ni stigao do Galapagosa, gdje je rođena njegova najvažnija teorija. Vrijedi dodati da je Humboldt također cijenio Darwina. Nakon što je pročitao „Putovanje na Beagleu”, napisao je Darwinu: „Pred tobom je prekrasna budućnost.”
No Humboldt nije nadahnuo samo znanstvenike. Za Goethea on je bio djelomična inspiracija u stvaranju lika Heinricha Fausta. Također je inspirirao „Walden” Henryja Davida Thoreaua, kao i pjesmu Edgara Allana Poea „Eureka”. Počast Humboldtovim ekspedicijama daje i veliki Jules Verne u djelu „Veličanstveni Orinoko”. Vernov kapetan Nemo također ima sva Humboldtova djela. Zapravo, citiraju ga gotovo svi veliki romantičari – osim u djelima Goethea i Poea, Humboldt se pojavljuje i u djelima lorda Byrona, Williama Wordswortha i Walta Whitmana.
Alexander von Humboldt umro je neoženjen u 89. godini života 1859. u Berlinu, svom rodnom Berlinu. Danas jedno od najboljih njemačkih sveučilišta nosi njegovo prezime, po njemu i bratu Wilhelmu. Generacijama geografa ostat će u sjećanju kao „otac”, “osnivač” ili “utemeljitelj” moderne geografije, geografije koja je pod njegovim utjecajem prestala samo kartirati i opisivati prostor, nego je počela opisivati prirodne i društvene procese koje se događaju u tom prostoru, u vječnoj potrazi za odgovorom zašto se to događa.
