Namibija je gotovo 15 puta veća od Hrvatske i u njoj živi duplo manje stanovnika nego u Hrvatskoj (1,8 milijuna). U većini zemlje je uglavnom vruće i suho, a oborine su rijetke i neravnomjerno raspoređene (obzirom da hladna Benguelska struja smanjuje količine oborina). Najveći dio Namibije je središnja visoravan, a ona je omeđena pustinjom Namib na zapadu, rijekom Oranje na jugu i pustinjom Kalahari na istoku. Dio sjeverne granice čini rijeka Cunene, a teritorij države se sužava na sjeveroistoku u usko područje koje se naziva Caprivijev pojas, a čija širina varira od 32 do 105 km.
Taj pojas dobio je ime po njemačkom kancelaru koji je ishodio izlaz nekadašnje kolonije Jugozapadne Afrike na rijeku Zambezi. Tada su se nadali putem pojasa koloniju spojiti vodenim putem s njemačkom Istočnom Afrikom, tj. velikim područjem koje se protezalo sve do istočne obale kontinenta. Kasnije je utvrđeno da ruta nije plovna jer se oko 65 kilometara istočno od Caprivijevog pojasa nalaze Viktorijini slapovi, jedan od najvećih vodopada na svijetu.
Pojas Caprivi je okružen Bocvanom na jugu te Angolom i Zambijom na sjeveru. Namibija, Bocvana i Zambija se u jednoj točki na samom istoku pojasa susreću i čine tromeđu, a obzirom da se unutar 150 metara nalazi i granica Zimbabvea – gotovo da se može govoriti o četveromeđi.
Ovaj „dodir” Namibije i Zimbabvea nas neodoljivo podsjeća na Michelangelov prizor „Stvaranje Adama”, fresku koju je umjetnik oslikao na na najvišem dijelu svoda Sikstinske kapele između 1508. i 1512. godine.
