Na 40-tom kilometru od Šibenika prema Splitu, hrvatsko kopno najdublje zadire u Jadransko more. Tu, u dubokoj uvali, dobro zaštićenoj od vjetra, smjestila se Rogoznica. Geografski gledano, ovo je lijepo ribarsko mjesto središte Dalmacije, jer je priroda tu postavila granicu koja razdvaja Sjeverni od Južnog Jadrana. Velikom broju domaćih i stranih gostiju Rogoznica je idealno ljetno odredište, poznata po marini Frapa. Frapa je jedna od najljepših jadranskih marina, jer je na desetke puta proglašena najboljom velikom marinom na hrvatskoj obali. Smještena je u uvali Soline, na poluotoku Gradina.
Na istom poluotoku je i jedno manje jezero ovalnog oblika, koje kao da se usjeklo u visoke okomite stijene. Ispunjeno je morem i s njim je povezano dubokom špiljom, pa su u njemu primjetne plima i oseka. Najveća izmjerena dubina jezera je 15m, a u špilji je još veća. Kako se jezero, iz laiku neobjašnjivih razloga, povremeno zapjeni, pa izgleda kao da ključa, u narodu postoji vjerovanje da u njemu živi nepoznato čudovište. Imamo brojne priče i legende o jezeru, a novijeg datuma je ona da na njegovom dnu leži, ni manje ni više, nego svemirski brod. Svakih nekoliko godina izvanzemaljci odašilju signale na svoj planet i, po zagovornicima ove teorije, signali su razlog zašto jezero proključa. O nastanku jezera postoji vjerovanje da je nastalo padom meteorite, a kao argument se navodi pravilan oblik stijena iznad jezera. Jedna lokalna predaja govori o dvojici braće od kojih je jedan bio slijep. Dijeleći nasljedstvo prevari ga zdravi brat, a onaj slijepi baci kletvu da se sve pretvori u jezero, ako nije pravedno podijeljeno.
Najstarija legenda o nastanku jezera je ona o zmaju Murinu iz 4. st. pr. Kr., vremena grčke kolonizacije jadranske obale i otoka. Murin je bio izvanbračni sin grčke božice braka Here (Zeusova sestra i žena) i Posejdona, boga mora i potresa (brat Zeusov). Svoje je dvore imao na malom otoku Smokvica Vela ispred Rogoznice. Sa Smokvice je Murin vladao polisom Heraklejom, grčkim gradom za koji se pretpostavlja da je bio negdje na prostoru između Rogoznice i Marine kraj Trogira. Iako sve govori o postojanju tog grčkog grada nazvanog po Heraklu, junaku nadljudske snage, do danas nije pronađen, uostalom kao ni još nekoliko grčkih naseobina na području Dalmacije. Zmaj je s gradom postigao sporazum da ga štiti od pljačkaša i osvajača, a za uzvrat da mu se svake godine, na najduži dan, da najljepša djevojka za ženu. Niti jedna od tih nesretnih djevojaka nije preživjela prvu bračnu noć sa strašnom nemani. Jednoga dana, baš pred ljetni solsticij, u Herakleju je došao heroj Aristoles jašući na Pegazu, krilatom konju brzim kao munja. On je bio praunuk vođe argonauta Jazona, poznatog po pronalasku zlatnog runa. U Herakleji se mladić na prvi pogled do ušiju zaljubio u lijepu djevojku koja je trebala postati zmajeva mladenka. Nije to mogao nikako dopustiti, pa je izazvao neman na dvoboj. Ovaj je neustrašivi junak kopljem, koje je božica Atena iskovala od mjesečeve prašine, smrtno ranio Murina. Umirući, zmaj si je, od muke, iskopao vlastite oči. Jedno je oko bacio daleko na jug, skroz iza otoka Mljeta, a drugo mu je samo iskliznulo iz kandži i palo na zemlju. Na tom se mjestu odmah istopio kamen, a u kamenu udolinu ulilo more. Tako je nastalo ovo rogozničko jezero, koje otada nosi znakovito ime Zmajevo oko. Pobijedivši u dvoboju, mladi Aristoles je posjeo svoju lijepu draganu na Pegaza i odletio prema jugu. Još nam ova legenda kaže: dvoje će zaljubljenih biti jedno drugom vjerno do kraja života, a brak će im biti blagoslovljen vječnom ljubavlju i zdravom djecom, ako se zajedno okupaju u jezeru Zmajevo oko.
Jezero je pogodno za kupanje. Česti kupači su mladi zaljubljeni parovi iz poznatih nam razloga. Temperatura jezerske vode je par stupnjeva viša od temperature mora. Među mlađima je popularno skakanje sa stijena nad jezerom.
Posljednjih godina Turistička zajednica općine Rogoznica organizira manifestaciju naziva “Buđenje zmaja”. Uprizorenje je to legende o zmaju Murinu. Predstava se održava pred velikim brojem posjetitelja, duž cijele rogozničke rive, na pet lokacija, od jezera Zmajevo oko do stare rive.
Sve su rogozničke legende uglavnom nastale zbog neobične pojave, koja se na jezeru dešava svakih nekoliko godina. Tada Zmajevo oko napuste sve ribe i druge morske životinje kroz onu špilju kojom je povezano s morem (špilja Zmajevo uho). Potom se voda zamuti, zapjeni kao da jezero ključa, a sva okolica zasmrdi po starim jajima, što je jedinstven prirodni fenomen. Kada se nakon nekog vremena voda pročisti, morske se životinje ponovno vrate u jezero. Naime, u jezeru su tri stupca/sloja vode. Na površini, na prvih par metara dubine voda je zelenkasto plava, u središnjem dijelu žuto zelena, a pri dnu, gdje nema kisika već je deblji sloj sumporovodika, ružičasta. Povremeno dolazi do miješanja slojeva vode u jezeru, što znanstvenici nazivaju prevrtanje vodenog stupca. Dešava se to onda kada se voda na površini jezera naglo ohladi, pa hladna voda, kao teža, potone na dno i prema površini potisne lakši sloj vode s dna prepun sumporovodika.
Po znanstvenicima je jezero Zmajevo oko nastalo prije otprilike 2 milijuna godina. Najprije je došlo do urušavanja krova podzemne špilje, a potom se njena udubina, nakon posljednjeg ledenog doba, kada je došlo do podizanja razine mora, ispunila morskom vodom. Tvrdnje učenih glava su, vjerojatno, točne, ali nisu tako lijepe, dramatične i narodu razumljive, kao ove rogozničke legende.
Lokacija jezera: Zmajevo oko, 22203 Rogoznica (43.531 N, 15.959 E)
