konurbacija - definicija

Konurbacija

geografski rječnik

Konurbacija je velika gradska cjelina nastala spajanjem dvaju ili više susjednih gradova u neprekinuto i infrastrukturno povezano gradsko područje bez poljodjelskog područja između njih. Dolazi od lat. riječi conurbatio = višegrađe, dvograđe, koja je složenica od con = ko i urbs = grad (sugradstvo).

U većini slučajeva, konurbacija je policentrično urbanizirano područje u kojem se razvio prijevoz koji povezuje područja kako bi stvorio jedinstveno urbano tržište rada.

Ovo teritorijalno spajanje dvaju ili više velikih gradova čije su se periferne zone spojile pojavilo se prvi put u Europi početkom 19. stoljeća. Danas primjere konurbacija nalazimo u cijelom svijetu, osobito u SAD-u, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Japanu.

Najveća konurbacija na svijetu je Bowash u SAD-u – urbanizirana cjelina u koju su srasli višemilijunski gradovi Boston, New York, Philadelphia, Baltimore i Washington DC. Druga najveća konurbacija je Ruhr na zapadu Njemačke.

Konurbaciju valja razlikovati od aglomeracije, koja pak označava grad s urbaniziranom okolicom, urbano područje nastalo spajanjem okolnih naselja (predgrađa i okolnih naselja) sa središnjim gradom u jednu veću cjelinu. Okupljanjem više aglomeracija ili velikih urbanih cjelina nastaju konurbacije.

Konurbaciju također valja razlikovati od megalopolisa. Megalopolis je područje u kojem su urbane cjeline blizu jedna druge, ali nisu fizički povezane te se spajanje tržišta rada još nije razvilo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)