Možete li zamisliti svijet bez životinja? Zemlja pripada svim živim bićima i ljudi nemaju pravo oduzimati domove drugim životinjskim vrstama. Dio smo životinjske obitelji Zemlje, s tom obitelji dijelimo podrijetlo i mnoge složene odnose. Zapravo, o životinjama ovisi ljudska egzistencija, a uopće ne mislimo o tome da nam pružaju izravnu hranu.
Zahvaljujući geografskom položaju, u Hrvatskoj nalazimo područja prirodne raširenosti životinjskih vrsta ili skupina životinja karakterističnih za središnje i sjeverne dijelove Europe, kao i za istočno te zapadno Sredozemlje. Prema posljednjim podacima u Hrvatskoj živi gotovo 24.000 životinjskih vrsta i podvrsta od čega je njih 565 endemično (životinjska vrsta koja živi na određenom, često malom teritoriju ili akvatoriju). U Hrvatskoj je 1.624 životinjskih vrsta i podvrsta pod zaštitom. Radi se 61 vrstu sisavaca, 306 vrsta ptica, 33 vrste gmazova, 13 vrsta vodozemaca, 102 vrste riba te mnogo vrsta beskralježnjaka. Od velikih zvijeri koje žive na teritoriju naše zemlje, zaštićen je vuk, ris i smeđi medvjed. Neke od strogo zaštićenih životinjskih vrsta u Hrvatskoj su europski dabar, plavi dupin, šišmiš te bjeloglavi sup. Među ostale zaštićene životinje, koje su nam više poznate, na popisu možemo pronaći divlju mačku, divokozu, gatalinku, gorskog puha, vidru, crvenokljunog djetlića, riječnu kornjaču, sredozemnu medvjedicu, tekunicu, lastavicu i dr.
Jednom godišnje, 4. listopda, obilježava se Međunarodni dan zaštite životinja. Tog dana brojne organizacije i udruge za zaštitu životinja nas upozoravaju na položaj ugroženih životinja i važnost njihove zaštite. Zapravo, cilj ovog dana je osvijestiti čovječanstvo da su životinje ravnopravni stanovnici našeg planeta, da s njima dijelimo svoj život na Zemlji te da životinje imaju jednako pravo na život kao i mi. Životinje osjećaju bol, patnju, strah i stres – ne činimo im ono što ne želimo da netko čini nama.
Prvi Svjetski dan životinja organizirao je u Berlinu gotovo prije sto godina Heinrich Zimmerman – 24. ožujka 1925. godine. Četiri godine kasnije pomaknuo je obilježavanje Dana životinja na 4. listopada. Promicanjem ovog dana konačno je 1931. godine na kongresu svjetskih organizacija za zaštitu životinja u talijanskoj Firenci jednoglasno prihvaćen prijedlog da 4. listopada bude Svjetski dan zaštite životinja. Odabran je 4. listopada jer je to blagdan svetog Franje Asiškog, sveca zaštitnika životinja, poznatog po vegetarijanstvu i privrženosti svim živim bićima. Kasnije je ovaj dan proglašen i Međunarodnim danom timaritelja životinja.
Brojne vrste životinja danas su izumrle, a glavni razlog njihova izumiranja je čovjek. Na WWF popisu 17 najugroženijih životinja na svijetu, t.j. onima kojima prijeti izumiranje, nalazi se i afrički slon, leopard, nosorog, orangutan te gorila. Podatci navode da svakog dana na Zemlji izumre između 50 i 150 vrsta životinja! Međunarodna unija za zaštitu prirode procjenjuje da se postotak ugroženih vrsta sisavaca kreće između 22 i 37%. Donja karta zorno prikazuje gdje u svijetu žive ugroženi sisavci (označen je broj vrsta). Karta, pripremljena prema podacima Svjetske banke iz 2015. godine, crvenom bojom prikazuje četiri zemlje svijeta s preko 90 ugroženih vrsta sisavaca: Indoneziju (184), Madagaskar (114), Meksiko (101) i Indiju (94).
izvor: karta: The Eco Experts/ World Bank (2015.)
U Indoneziji živi više vrsta sisavaca nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu – 670. Do problema dolazi zbog toga što ova otočna država također ima i najveću stopu krčenja šuma na svijetu, jer krčenje šuma uništava domove mnogih sisavaca. Rezultat je smanjenje populacije i odvajanje od drugih skupina jedinki njihove vrste. Tu je najugroženiji orangutan koji gubi svoje šumsko stanište jer ljudi sjeku drveće za drvo i pretvaraju šumu u farme. Krivolov i ljudi koji hvataju orangutana za kućne ljubimce također smanjuju broj orangutana u divljini.
Poput Indonezije, Madagaskar ima visoku biološku raznolikost. Madagaskar broji čak 111 ugroženih endemičnih vrsta sisavaca. Jedan od tih endemskih sisavaca, crno-bijeli lemur, naveden je kao kritično ugrožen zbog gubitka staništa i neodrživog lova. Veliki su i aktivni tijekom dana, što ih čini jednom od vrsta lemura koje ljudi najviše traže za hranu.
Gubitak staništa zbog ljudskog zadiranja je prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode najveća prijetnja sisavcima diljem svijeta. Bairdov tapir, na popisu ugroženih u Meksiku, nije iznimka. Procjenjuje se da je tijekom posljednja tri desetljeća izgubljeno najmanje 50% staništa te životinje diljem Srednje Amerik. Ovaj tapir je i biološki u nepovoljnijem položaju, jer mu treba dugo vremena da se razmnoži. Majke tapira nose jednu bebu 13 mjeseci, a zatim se brinu o toj bebi do dvije godine nakon rođenja. To znači da populacija ne raste jako brzo, što tapirima još više otežava suočavanje s gubitkom staništa i lovom.
Osim što uzrokuje gubitak staništa, doseljavanje ljudi u prostore u kojima žive životinje povećava učestalost sukoba između ljudi i životinja, što dodatno ugrožava životinjske populacije. U Indiji, na primjer, ugroženi azijski slonovi jedu ili gaze usjeve koji su rasli u onome što je nekada bilo njihovo stanište prije nego što su ljudi zauzeli tu zemlju za poljoprivredu. Ne samo da slonovi gube svoje stanište, nego stotine umiru u sukobima s ljudima koji ne žele da im slonovi jedu usjeve (a ti sukobi ne završavaju uvijek dobro i za ljude). Rješavanje sukoba između ljudi i slonova u Aziji jedan je od najvećih izazova očuvanja populacije azijskih slonova.
U Aziji, nakon Indonezije (194) i Indije (84), zemlje s najvećim brojem ugroženih vrsta sisavaca su Kina (73), Tajland (55), Filipini (38) i Japan (27). Australija broji 55 ugroženih vrsta sisavaca. U Sjevernoj Americi, osim Meksika (101), nije bez značaja broj ugroženih sisavaca u SAD-u (35 vrsta). Brazil s 82 ugrožene vrste sisavaca prednjači Južnom Amerikom. U Kolumbiji i Peruu je ugroženo po 55 vrsta, a u Argentini 38. Nakon rekordnih 114 vrsta na Madagaskaru, na afričkom kontinentu sisavci su najugroženiji u Kamerunu (38 vrsta), iza kojeg slijedi Etiopija (33). U Europi, najviše ugroženih vrsta sisavaca je u Rusiji – 31, a sve ostale europske države imaju do 20 ugroženih vrsta sisavaca na listi, velika većina do 10. Gledajući kako „dobro“ stoji Europa, imajmo na umu da su Europljani svoje sisavce još davno desetkovali…
