Sukobi za vodu na geografskoj karti

Nakon zraka, za život čovjeka najneophodnija je voda. Znamo da ljudsko tijelo treba puno vode za obavljanje mnogih bitnih funkcija, kao što je balansiranje unutarnje temperature i održavanje stanica na životu. Iako sve ovisi o pojedincu i njegovoj aktivnosti, kao opće pravilo se uzima da osoba može preživjeti bez vode oko 3 dana.

Ovu činjenicu znaju svi ratni stratezi – od onih koje povijest nije uspjela zapisati pa do najnovijih. Prvi znani sukob za vodu datira iz 2500 godine pr.n.e. i vodi nas u plodnu Mezopotamiju. Tada je Urlama, kralj Lagaša preusmjerio vodu iz regije Gu’edena („Rub raja“) u kanale, čime je isušio granične jarke kojima je regiju Ummu lišio vode. Najnoviji sukob gdje voda igra važnu ulogu promatramo u invaziji Rusije na Ukrajini. Na samom početku invazije krajem veljače 2022. godine, ruske trupe su uništile betonsku branu izgrađenu 2014. godine na kanalu koji je opskrbljivao polutok Krim vodom. Izgradnjom brane ukrajinske vlasti su prekinule dotok vode tada opkupiranom poluotoku Krimu od strane Ruske Federacije, području bez prirodnih izvora slatke vode. Tim činom Krim je izgubio oko 80% svoje opskrbe vodom, a nestašica vode najviše je utjecala na tamošnje uzgajivače grožđa, riže, kukuruza i soje. Uništavanjem brane, Krim je nakon gotovo 8 godina dobio vodu kanalima iz rijieke Dnjepar. S druge strane, nedavno nam pristižu informacije iz opkoljenog Mariupolja da, osim što pokušavaju preživjeti granatiranje, njegovi stanovnici pokušavaju preživjeti i bez vode koje je u gradu sve manje.

Sjeverni krimski kanal
izvor: Black Sea News

Voda, kao neko vrste oružja, koristila se nebrojeno puta. Samo u nedavnoj prošlosti poznat nam je slučaj iz Sirije 2016. godine, kada je stanovnicima Alepa, sjevernog grada koji su opsjedali vladine snage, oduzeta tekuća voda. Godinu dana kasnije, također u Siriji, stanovnicima glavnog grada Damaska je prekinut dovod vode. Za oštećenje vodovodne infrastrukture su se međusobno optuživale obje zaraćene strane. Godine 2018., u sukobima između suparničkih skupina uništeni su spremnici s vodom u bolnici u blizini grada Hodeidaha u Jemenu. Godinu kasnije ekstremnistička skupina Al Shabab digla je u zrak rezervoar za vodu u Somaliji. Veliki broj sukoba ostaje nezabilježen, obzirom da (još) nije doveo do onog oružanog. Dobar primjer je gradnja Velike renesansne brane u Etiopiji, koja je godinama predmet spora sa susjedima Egiptom i Sudanom (preporučujemo naš članak „Kome pripadaju rijeke? Primjer Velike etiopske renesansne brane (GERD)“).

I tako bismo mogli nabrajati u beskonačnost. Grupa istraživača sa sjedištem u Oaklandu pod nazivom Pacifički institut (Pacific Institute) objavili su prošli tjedan vrlo zanimljivu internet stranicu, gdje su dokumentirali poznate sukobe za vodu. Nabrojeni su sukobi za vodu tijekom povijesti koji su izazvali veće nemire, odnosno događaji u kojima je voda služila kao oružje. Ponekad vodni resursi postaju ono što izvješće naziva „žrtvom“ sukoba: spremnici vode se primjerice dižu u zrak, bunari se truju i sl. Grupa istraživača je do sada registrirala 1.297 sukoba, a osim što su sukobi izlistani i o svakom je napisano nekoliko crtica, isti su prikazani i na interaktivnoj karti svijeta.

Među sukobe na području Hrvatske, izvješće navodi napad na branu Peruću na rijeci Cetini 1993. godine, karakterizirajući ga kao događaj u kojem je voda služila kao oružje. U izvješću se navodi:

„65 metara visoka brana Peruća na rijeci Cetini bila je druga po veličini hidroelektrana u Jugoslaviji prije raspada zemlje i rata za samostalnost u Hrvatskoj koji je započeo 1991. godine. Dana 28. siječnja 1993. godine, snage srpske/ jugoslavenske vojske detonirale su eksploziv na brani u pokušaju da izbrišu hrvatska sela i primorski grad Omiš. Uspješan hrvatski protunapad omogućio je vojnim inženjerima da stignu do brane i na vrijeme ispuste vodu kako bi spriječili pucanje brane, spasivši, procjenjuje se, dvadeset do trideset tisuća civila. Zasluge za sprječavanje pucanja brane također su pripisane britanskom marincu kapetanu Marku Grayu, UN-ovom promatraču, koji je prije napada otvorio vrata za smanjenje razine vode u umjetnom jezeru.“.

Konflikti oko vode naglo su porasli u posljednjih 20 godina, pokazalo je istraživanje. Poljoprivrednici i stočari sukobili su se u dijelovima Afrike oko pristupa vodi, a sukobi su sve akutniji u regiji koja je patila od nenormalno jakih suša. U Iranu su izbili antivladini prosvjedi zbog oskudice vode. Dijeljenje vode razdvojilo je nekoliko bivših sovjetskih država središnje Azije koje se prostiru rijekom Amu Darja. Od 2000. godine četvrtina sukoba izazvanih pristupom vodi odvijala se u tri područja koja karakterizira nedostatak vode i globalno zatopljenje: Bliski istok, južna Azija i podsaharska Afrika.

Profesor Peter Gleick s Pacifičkog instituta, a koji desetljećima proučava sukobe oko vode, prilikom predstavljanja stranice je rekao: „klimatske promjene nedvosmisleno pogoršavaju same uvjete koji pridonose sukobima u vodi: sušu, nedostatak i nejednakost.“. Stručnjaci smatraju da je teško izračunati koliku ulogu imaju klimatske promjene u najnovijim sukobima, ali dodaju da je sasvim sigurno loše upravljanje i rastuća potražnja za vodom imaju jednaku, a možda i važniju ulogu.

Karta sukoba za vodu
izvor: Water Conflict Chronology

Zasebno, Sveučilište Ujedinjenih naroda procijenilo je da se 19 afričkih zemalja s ukupnom populacijom od 500 milijuna ljudi suočava s nesigurnošću vode. Na vrhu te liste nalaze se tri zemlje kojima sukobi nisu strani: Čad, Niger i Somalija. Većina nacija na afričkom kontinentu suočava se s većom razinom rizika od ekstremnih vremenskih događaja, dodaje ta studija, budući da ih klimatske promjene čine češćima i ozbiljnijim te nadmašujući sposobnost zemalja da se prilagode.