Obzirom na svoju znatiželjnu prirodu, vjerojatno je čovjek od davnina sanjao o tome da na neki način zaroni u morske dubine na malo duże vrijeme i sazna što sve one kriju.
Taj san postao je stvarnost 1620. godine, kada je nizozemski izumitelj Cornelius Drebbel konstruirao prvu upravljivu podmornicu. Za Englesku kraljevsku mornaricu Drebbel je konstruirao tri podmornice, svaka slijedeća bila je veća od prethodne, a treća – najveća, imala je 6 vesala i mogla prevoziti 16 putnika.
Posljednji model je javno demonstriran u Londonu na rijeci Temzi pred nekoliko tisuća građana. Izumitelj Drebbel je tada čak odveo engleskog kralja Jamesa I. na probnu podvodnu vožnju, što ga je učinilo prvim monarhom koji je putovao pod vodom. Podmornica sačinjena od drveta presvučenog kožom mogla je biti potopljena do tri sata, testirali su je više puta na dubini 4-5 metara, dok je krstarila rijekom Temzom od Westminstera do Greenwicha i natrag. Ipak, izum nije privukao dovoljno entuzijazma kod naručitelja, tako da je razvoj tehnologije zaustavljen. Nedostatak entuzijazma uzrokovan je time što naručitelj nije vidio kako primjeniti novi izum (torpedo kakvog danas poznajemo izumio je Ivan Blaž Lupis Vukić tek 240 godina kasnije, a još je više od pola stoljleća prošlo dok pred prvi svjetski rat torpedo nije postao osnovnim oružjem podmornica).
Svake godine 17. ožujka obilježavamo neslužbeni Dan podmornica, kojim slavimo tehnološki napredak koji omogućuje upotrebu podmorskih plovila. Toga dana 1898. godine irski inženjer John Philip Holland pokazao svoj dizajn podmornice američkoj mornarici. Prva suvremena podmornica nazvana je Holland i uvrštena je u Mornaricu SAD-a 1900. godine.
Današnje podmornice su daleko sofisticiranije od ondašnjih izuma, djelomično pogonjenih veslima, a zatim dizel i električnim motorima. Prije izuma podmornica na nuklearni pogon (1955.), one su morale često izranjati kako bi nadopunile akumulatorske baterije energijom, što ih je izlagalo neprijateljima. Imale su veliku ulogu u vojnim operacijama 20. i 21. stoljeća, osobito tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata i kasnije tzv. Hladnog rata.
Današnje nuklearne podmornice postižu podvodne brzine od 35 čvorova (u slučaju ruske Alfa klase i preko 42 čvora), sposobne su mjesecima ploviti zaronjene bez naknade zraka, boraviti na dubinama i do 800 metara i zapravo su jedino ograničene izdržljivošću posade i količinom namirnica koje mogu ponijeti. U novo vrijeme podmornice nadalje ulijevaju strah u kosti na moru, ali i na kopnu: mnoge su opremljene preciznim krstarećim projektilima koji mogu biti ispaljeni s podmornica na kopnene ciljeve.
Današnji dan možemo obilježiti na više načina: možemo razmisliti o domišljatosti i veličanstvenosti samih podmornica; možemo zamisliti kakve će biti za 100-tinjak godina; no najvažnije, možemo na trenutak pomisliti na sve one izgubljene na moru tijekom godina i odati počast hrabrosti onih koji se nalaze ispod morskih valova upravo sada, u ovom trenutku.
Za više detaljnih informacija s fotografijama i kartama o vrlo zanimljivoj temi podmornica i njihove uloge tijekom oba svjetska rata posjetite internet stranicu Uboat.
