Umjetno ili prirodno božićno drvce – koji izbor je bolji za okoliš?
Božićna čarolija već se osjeća u zraku, a glavno pitanje koje neki postavljaju uoči blagdana glasi: umjetno ili prirodno božićno drvce? Ova naizgled jednostavna odluka zapravo krije niz ekoloških, ekonomskih i praktičnih izazova. Kakav je utjecaj vašeg izbora na okoliš?
Prirodna ljepota s ekološkim izazovima
Prirodno drvce simbolizira tradiciju, miris svježine i povezanost s prirodom. U Hrvatskoj se godišnje proda prosječno oko 350.000 božićnih drvaca, a tko zna koliko ih još ostane izvan svih evidencija. Nakon blagdana, mnoga od tih drvaca postaju otpad. Kako bi se smanjio negativan utjecaj na okoliš, u većim gradovima organizira se prikupljanje i reciklaža božićnih drvaca. Primjerice, u Zagrebu građani mogu odložiti svoja drvca na zelene površine u blizini svojih domova, nakon čega se ona odvoze na gradske kompostane gdje se prerađuju u organski kompost.
Unatoč tim naporima, značajan broj drvaca ipak završi na odlagalištima, što predstavlja ekološki izazov. S druge strane, uzgoj prirodnog drvca generira svega 3,1 kg stakleničkih plinova godišnje, što je znatno manje u usporedbi s umjetnim drvcem. Također, kupnja borova s lokalnih plantaža dodatno smanjuje ugljični otisak, od onog kupljenog iz udaljenijih područja.
No, prirodna drvca kao božićno ukras nisu bez mana. Plastika se koristi za njihove stalke i mrežice za omatanje, a drvca u teglama često dolaze u plastičnim posudama. Spomenute plastične mrežice, nažalost, nije moguće reciklirati. Postavlja se i pitanje koliko drvaca iz tegli zaista preživi blagdane kako bi ih se moglo trajno posaditi?
Umjetno drvce kao korisno višegodišnje rješenje?
Umjetna drvca na prvi pogled nude dugoročno rješenje – koriste se godinama i ne stvaraju otpad svake zime. No, cijena njihove proizvodnje za okoliš je ogromna. U njihovoj izradi koristi se plastika i čelična žica, a spoj ovih materijala predstavlja izazov za recikliranje, koje još uvijek nije učinkovito riješeno. Već pri izradi emitira se 8,1 kg stakleničkih plinova po stablu, a umjetna drvca često završavaju na odlagalištima, gdje se razgrađuju stoljećima.
Osim proizvodnje, značajan utjecaj na okoliš dolazi i od transporta umjetnih drvaca. Većina se proizvodi u Aziji, posebice u Kini, odakle se transportiraju širom svijeta. Taj prijevoz, najčešće brodovima i kamionima, dodatno povećava njihov ugljični otisak. Ako se odlučite za umjetno drvce, razmislite o kupnji od proizvođača bližih vašem području kako biste barem smanjili utjecaj transporta na okoliš.
Da bi umjetno drvce bilo ekološki opravdano, trebalo bi ga koristiti barem 12 godina. Koristimo li isto umjetno drvce više od jednog desetljeća? Također, tvari korištene u proizvodnji često su kancerogene i dodatno zagađuju zrak, vodu i tlo.
Postoje li alternativna rješenja?
Ako uistinu želite smanjiti svoj ekološki otisak i dati doprinos “održivijem” Božiću, razmotrite brojna kreativna rješenja. Možete ukrasiti sobne biljke, složiti drvce od knjiga ili napraviti zidnu instalaciju od lampica. Naravno, tu opet imamo plastiku, ali već u znatno manjoj mjeri.
Kako se odlučiti?
Dakle, umjetno ili prirodno? Ovo pitanje nema jednostavan odgovor. Odgovor ovisi o vašim prioritetima – dugoročnom korištenju, reciklaži ili podržavanju lokalnih proizvođača. A možda je vrijeme da se zapitate – trebamo li uopće drvce za Božić? Može li grančica, lampice ili reciklirani materijali jednako uspješno donijeti duh blagdana u naš dom?
Koji je vaš odabir ove godine? Je li moguće spojiti tradiciju i ekologiju na održiv način?
