U srcu drevne Mezopotamije nalazio se grad koji je oblikovao svijet kakav danas poznajemo. Babilon, smješten blizu današnjeg grada Hillah u Iraku, otprilike 85 kilometara južno od Bagdada, procvat je doživio između 1900. i 500. godine prije nove ere. Taj grad, čije ime znači “Vrata bogova”, nije bio samo središte kulture i trgovine; bio je kolijevka sustava koji i danas određuju način na koji mjerimo i organiziramo vrijeme. Od ritma naših tjedana do točnog otkucavanja sekundi, nasljeđe Babilona živi i dalje.
Moć broja 60
U središtu babilonskih inovacija nalazio se genijalni sustav brojanja temeljen na broju 60. Zašto baš 60? Odgovor leži u njegovoj matematičkoj svestranosti. Broj 60 jedinstven je jer je djeljiv s 2, 3, 4, 5, 6, 10, 12, 15, 20 i 30, što ga čini iznimno praktičnim za izračune. Ta fleksibilnost omogućila je Babiloncima učinkovito organiziranje vremena, mjerenje kutova i udaljenosti. Što je još zanimljivije, Babilonci nisu bili prvi koji su koristili ovaj sustav koji se naziva seksagezimalnim sustavom. Oni su ga naslijedili od Sumerana koji su živjeli u Mezopotamiji otprilike od 3100. godine prije nove ere, a bili su pioniri u mnogim područjima. Kada su preuzeli kontrolu nad Mezopotamijom, Babilonci su taj sustav proširili i prilagodili.
Babilonski seksagezimalni sustav dao nam je podjelu jednog sata na 60 minuta i jedne minute na 60 sekundi – jedinice koje i danas usklađuju naše satove i globalnu komunikaciju. Također, zahvaljujući njima imamo krug podijeljen na 360 stupnjeva, što je temelj geometrije, navigacije i inženjerstva. Za Babilonce te inovacije nisu bile samo apstraktne ideje – bile su alati za proučavanje zvijezda, planiranje poljoprivrede i reguliranje društvenog života.
Kako je nastao sedmodnevni tjedan?
Babilonski astronomi, pažljivo promatrajući nebo, prepoznali su sedam nebeskih tijela vidljivih golim okom—Sunce, Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Veneru i Saturn. Svakom su tijelu posvetili jedan dan u tjednu, stvarajući sedmodnevni ciklus. Ova praksa nije bila samo praktična već i simbolična, odražavajući povezanost ljudskog života i svemira.
Rimljani su kasnije usvojili ovaj sustav i danima dali imena prema svojim bogovima, povezujući astronomska opažanja s mitologijom. Ta imena i danas žive u jezicima poput talijanskog, francuskog i španjolskog:
- talijanski: “lunedì” (ponedjeljak, od Luna), “martedì” (utorak, od Mars), “mercoledì” (srijeda, od Merkur), “giovedì” (četvrtak, od Jupiter), “venerdì” (petak, od Venera), “sabato” (subota, od Saturn), “domenica” (nedjelja, od Gospodinov dan);
- francuski: “lundi,” “mardi,” “mercredi,” “jeudi,” “vendredi,” “samedi,” “dimanche.”;
- španjolski: “lunes,” “martes,” “miércoles,” “jueves,” “viernes,” “sábado,” “domingo.”
Slavenska imena dana
Slaveni, uključujući Hrvate, zauzeli su praktičan pristup imenovanju dana u tjednu, temeljen na redoslijedu dana i njihovoj ulozi u tjednom ciklusu. U hrvatskom jeziku, imena dana izgledaju ovako:
- nedjelja: prvi dan tjedna, što znači “ne djelo” ili “bez rada,” naglašavajući odmor i spokoj;
- ponedjeljak: znači “poslije nedjelje,” označavajući prvi radni dan;
- utorak: dolazi od staroslavenskog “vtorъ”, što znači “drugi,” ali u smislu drugog radnog dana;
- srijeda: označava sredinu tjedna, od riječi “sredina.”;
- četvrtak: dolazi od broja “četiri.”;
- petak: od broja “pet.”;ž
- subota: povezana je sa židovskom riječi “Sabbat” (dan odmora).
Važno je napomenuti da, iako je nedjelja prvi dan tjedna, slavensko numeriranje dana započinje radnim danima, pri čemu ponedjeljak služi kao prvi radni dan, a utorak kao drugi. Time je slavenski sustav praktično prilagođen organizaciji života, naglašavajući razliku između odmora i rada.
Nedjelja kao dan odmora
Rimski car Konstantin službeno je proglasio nedjelju danom odmora 321. godine nove ere, usklađujući je s kršćanskim vjerovanjima o Kristovom uskrsnuću i ranijim poganskim tradicijama koje su slavile Sunce. U mnogim kulturama nedjelja ostaje danom odmora i bogoslužja, dok se u islamskim tradicijama, na primjer, petak se smatra posebnim danom molitve i odmora.
Babilon i njegov trag kroz vrijeme
Babilonci vjerojatno nisu mogli ni zamisliti da će njihovi sustavi nadživjeti tisućljeća, oblikujući civilizacije daleko od njihove geografske i vremenske stvarnosti. Njihov doprinos mjerenju vremena, matematici i astronomiji temelj je moderne znanosti i svakodnevnog života. Svaki put kad pogledamo na sat, izračunamo kut ili planiramo tjedan, odajemo počast njihovoj genijalnosti.
Priča o Babilonu nije samo priča o drevnim ruševinama i zaboravljenim ziguratima; ona je svjedočanstvo trajne ljudske znatiželje i inovativnosti. S plodnih obala Tigrisa i Eufrata, Babilonci su nam ostavili nasljeđe koje nas podsjeća na našu zajedničku povijest i bezvremensku potragu za razumijevanjem – priča koja odjekuje u svakoj sekundi, svakom tjednu i svakom stupnju kruga.
