Najpopularniji napitak u Hrvatskoj je kava. Obično su to talijanske kave, kao što su espresso, cappuccino ili macchiato, a nerijetko i kava sa šlagom. Kavu Hrvati rado konzumiraju u ugostiteljskim objektima, ali i doma, gdje pripremaaju i druge vrste kava, a najčešće tzv. tursku ili bosansku kavu, te srpsku kavu.
Kavu su u Srednju Europu donijeli Turci, iako im to nije bila namjera. Naime, prilikom opsade Beča koncem 17. st., za Velikog bečkog rata, kada je glavni grad austrijskog carstva već bio pred padom u turske ruke, braniteljima u pomoć stiže poljski kralj Jan Sobieski s vojskom (preporučujemo pročitati članak Jan III. Sobieski i pobjeda pred Bečom 1683. godine). Munjevitim udarom Sobieski otklanja opasnost po zidine grada, te odmah vrši protuudar na otomansku vojsku. Turci, u panici, pobjegoše, a za sobom ostaviše, osim velike količine oružja i streljiva, i velike količine kave.
Uz herojsku pobjedu kršćanske vojske pred Bečom, kao i uz bečku kavu, od izrazitog značaja je bečki trgovac poljskog porijekla Jerzy Franciszek Kulczycki. Zapravo, slava Kulczyckog je u Beču tog vremena zasjenila slavu Jana III. Sobieskog. Kulczycki je 1683. godine imao trgovačko poduzeće u Beču, govorio je nekoliko jezika, uključujući turski, kojeg je također koristio u svom poslu i kao prevoditelj. Svojevremeno je predstavljao i austrijskog cara u Carigradu. Tijekom opsade Beča, Kulczycki je s gradonačelnikom smislio plan da se provuče kroz neprijateljski tabor prerušen u turskog vojnika. Kako bi se umanjila sumnja, kaže se da je pjevao turske pjesme dok se kretao kroz ogromni osmanski logor. Čim se vratio, uspostavio je kontakt s Karlom V, vojvodom od Lorene, koji je stajao na čelu njemačkih snaga i izvjestio ga o spremnosti turske vojske, kao i o kopanju tunela ispod gradskih utvrda.
Ove informacije bile su toliko značajne za pripremu napada, da su nakon protjerivanja Osmanlija Kulcyzckog proglasili herojem, obasuli ga darovima i priznanjima, a car Leopold dodijelio mu je znatnu svotu novca i kuću u Leopoldstadtu. U međuvremenu mu je Sobieski dopustio da odabere sve što god želi iz brda blaga zaplijenjenih iz osmanskog logora. Na opće iznenađenje, Kulczycki nije pokazivao interes za zlato ili skupe tkanine. Njegovu je pozornost privuklo nekoliko stotina vreća “graha”, za koje su rizničari Sobieskog pretpostavili da su hrana za deve.
Radilo se, naravno, o vrećama koje su sadržavale zrna kave. Tom kavom je Mustafa držao svoje vojnike u pripravnosti i kondiciji. Kako je Kulczycki naučio umjetnost prženja zrna kave u Carigradu, odmah je prepoznao priliku da to piće donese na novo tržište. Car Leopold dao je Kulczyckom dozvolu za vođenje kavane u Beču i dozvolio 20-godišnje oslobođenje od plaćanja poreza. Otvorio je tri kavane, jednu za drugom – dok nije pronašao pravi recept kojim će privući Bečane, obzirom da je egzotična, zadimljena, crna tekućina s aromom oraha i složenom paletom okusa bila prevelika novost za Bečane s kraja 17. stoljeća.
Poljak je morao brzo djelovati kako bi spasio svoje posrnulo poslovanje. Morao je pronaći način da ukloni gorčinu crne kave i učini je prihvatljivijom za lokalni ukus. Prvo je dodao med kako bi ga zasladio, no kasnije je došao na ideju pomiješati napitak s mlijekom. Tako pripremljena kava ubrzo je postala iznimno popularna, ne samo u Beču, nego i u cijeloj Europi. Wiener Melange postao je klasik kavane te iznjedrio bezbroj varijacija diljem svijeta, od francuske kavanske kreme do talijanskog cappuccina.
jer legenda kaže da bi svoje goste dočekivao odjeven kao osmanski vojnik
Popularnost kave se otada brzo širi Europom, jer su ljudi uvidjeli njene korisne učinke. Osim što zanosno miriše, kava razbuđuje i povećava koncentraciju. Žene su zavoljele kavu, jer su spoznale da kava ne deblja, te da im pomaže pri otklanjanju tegoba prilikom menopauze. Znanstvenici su otkrili da antioksidansi iz kave usporavaju starenje, a da kofein iz kave čini kožu čvršćom i glatkijom. Na koncu su sve to “iskoristili”kozmetičari i počeli stavljati kofein iz kave u kreme protiv celulita.
Kava može imati i štetne učinke, ali samo ako se prekomjerno konzumira.
Prva hrvatska kavana je otvorena u Zagrebu sredinom 18. stoljeća, pedesetak godina poslije kavana u Parizu i Beču, u vrijeme kada se kultura pijenja kave širila po europskim gradovima i kada su kavane sve više postajale središta društvenog života. Kavana je bila je smještena u neposrednoj blizini glavnog zagrebačkog trga Harmice (danas Trga Josipa bana Jelačića), a na početku Duge ulice. Nažalost, točna adresa danas više nije poznata. Danas se ta ulica zove ul. Pavla Radića (poznatija po svom skraćenom nazivu Radićeva) koja je, po mnogima, jedna od najljepših zagrebačkih ulica. Tu prvu zagrebačku kavanu otvorio je trgovac Leopold Thunn. Prema jednim dokumentima prezime mu je bilo Duhn, a prema drugima Dun. Bilo kako bilo, svojoj kavani je dao naziv Kod Duna. U kavani se najčešće posluživala šalica kave uz pecivo, a gosti su još mogli konzumirati alkoholna i bezalkoholna pića.
Danas se dobra kava može dobiti u svim vrstama ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj, počevši od odmorišta pokraj ceste i caffe barova u gotovo svakoj ulici i terasama gradskih trgova, pa do najprestižnijih hotela. I to, još uvijek, po relativno niskoj cijeni u odnosu na zapadne europske zemlje.
I još nešto. Kada vas put donese u Istru, svakako probajte istarsku kavu. To je kava s malom dozom grape, kako Istrani zovu lozovaču, tj. rakiju od grožđa. Upozorenje: po konzumiranju istarske kave nemojte ni slučajno upravljati vozilom.
Ljubiteljima kave preporučujemo članak Geografija kave.
Lokacija početka Radićeve ulice kod Trga bana Josipa Jelačića u Zagrebu (vjerojatna lokacija prve kavane u Hrvatskoj “Kod Duna”): 45.814 N, 15.976 E
