Odgovor ćete naći u ovom tekstu, ali vjerujemo da ste pogriješili – baš kao i 86% ostalih ljudi na svijetu koji su do sada krivo odgovorili na ovo pitanje. To su podatci neovisne švedske zaklade Gapminder, organizacijie koja se već godinama bori protiv globalnih zabluda.
Loše upravljanje otpadom velik je problem u cijelom svijetu, ali nitko ne zna koliko točno ima plastičnog otpada i nitko točno ne zna koliki udio završi u oceanu. Mnogi su stručnjaci pokušali to procijeniti, a u organizaciji Gapminder su odlučili uzeti u obzir što veći postotak. Taj najveći je manji od 6%.
Ukupni globalni otpad od plastike u 2015. godini kretao se negdje između 215 i 302 milijuna tona. Šest studija koje su se bavile ovim problemom navode da se plastika koja svake godine ulazi u oceane svijeta kreće u rasponu između 0,47 i 12 milijuna tona. Jednostavan izračun najnegativnijih vrijednosti dovodi do 5,6%.
Dakle, kriva je pretpostavka da većina plastičnog otpada završava u moru. Također je krivo pretpostavljati da je dio problema gospodarenje otpadom, uključujući onim plastičnim u Europi i drugim razvijenim područjima svijeta. Problem je zapravo u tome što više od dvije milijarde ljudi živi u zajednicama bez bilo kakvog gospodarenja otpadom. Najčešće ti ljudi žive uz rijeke i obale.
Kada bogate zemlje poput SAD-a svoje plastično smeće prodaju zemljama sa srednjim dohotkom, ono često završi u oceanu jer te zemlje nisu u stanju sav taj otpad obraditi na ekološki prihvatljiv način. Mnogo siromašnih, mladih i starih, naporno radi na ručnom odvajanju plastike od gomila smeća, jer ponekad mogu dobiti malo novca recikliranjem. Na taj način također sprečavaju da tone plastike stigne u oceane.
Svijetu je potrebno bolje upravljanje plastičnim otpadom na globalnoj i lokalnoj razini. Također su potrebni i bolji načini mjerenja količine plastike u oceanima. Ono što je najbolje, istraživači sa Sveučilišta Leeds su razvili izvrsne besplatne alate.
