Tajne atenske podzemne željeznice

Izgradnja podzemne željeznice u mediteranskim gradovima gotovo uvijek donosi nova arheološka otkrića. Neki čak protestiraju protiv gradnje novih tunela i stanica metroa, koja uništava kulturološke slojeve pod zemljom. S druge strane, nove linije su potrebne sve većim aglomeracijama pa je teško naći kompromis. Važno je da, osim – nažalost – uništavanja arheoloških objekata, neki od njih ostaju izložene in situ pa metro stranice postaju male muzejske dvorane. Ne pretjerujem. Zavirimo pod Pirej – glavnu luku antičke Atene. Isprva je Pirej bio kameni otok povezan s kopnom uskom stazicom koja se često nalazila ispod vode. S vremenom, zahvaljujući procesima akumulacije, stazica se učvrstila pa je veza s obližnjim kopnom postala jača. Kada je početkom 5 st. pr.n.e. atenski političar i vojskovođa Temistoklo, a u sklopu priprema za rat s Perzijancima, počeo povezivati Atenu i Pirej, te ih povezivati tzv. Dugim zidinama, a Pirej utvrđivati, na poluotoku se počelo širiti naselje.

Kada izađete iz metroa na današnjoj zadnjoj stanici linije iz centra Atene do Pireja – Dimotiko Theatre, a koja je otvorena u listopadu 2022. godine, imate osjećaj da ste ušli u neki arheološki muzej.

Tu, ispod zemlje, postavljena je jako zanimljiva izložba koju možemo nazvati i „priča o vodi“, obzirom da prikazuje na koji su način ljudi skupljali i koristili vodu za vrijeme klasičnog i helenističkog doba antičke Grčke te za vremena kada su grčkim prostorom vladali Rimljani. Izložba je postavljena od artefakata iskopanih tijekom gradnje metroa baš na toj stanici, ali i od onih iskopanih na nekim drugim mjestima u gradu.

Saznajemo ovdje da su prosječne kuće u 5. i 4.st. pr.n.e. imale površinu od oko 200 m² te da su, uslijed mediteranskih klimatskih uvjeta s većinom oborina tijekom zime, uglavnom sadržavale i gusterne u kojima je skupljana kišnica za ljetni period. Također saznajemo da su te gusterne bile dosta male pa su znale biti suhe za vrućih ljeta, odnosno da su znale poplaviti kuće za jakih zimskih kiša. Kasnije, u helenističkom razdoblju (3.-1.st. pr.n.e.), Grci su počeli kopati dublje gusterne i slijepe tunele u kojima bi se moglo skupiti više vode. Često bi to bio sustav u kojem bi se kiša slijevala s nakošenog krova u malu gusternu, a iz nje dalje cijevima u drugu, glavnu, gusternu.

Na taj način mogli su skupiti dovoljno vode za svoje potrebe do sljedeće kišne sezone. I sam oblik gusterne bio je već puno napredniji u to vrijeme: na dnu se nalazilo dodatno obniženje u kojem su se skupljali elementi teži od vode (npr. komadići gline). Zahvaljujući tome, voda koju su vadili iz gusterne bila je čista, a ne mutna, a kada bi u gusterni bilo malo vode, glinene kante bi mogli spustiti na samo dno u spomenuto udubljenje, kako bi zagrabili vodu do samog kraja.

Da se vratim na metro… Na stanici Dimotiko Theatre moguće je vidjeti čak i presjek kroz gusternu pa možemo bez problema zamisliti njezinu veličinu i dubinu. Osim toga, dio hodnika je pokriven staklenom podlogom pa se hoda iznad ruševina koje se lijepo ocrtavaju pod nogama. Zato ovaj podzemni prostor ne bih zvala metro stanicom, nego arheološkom edukacijskom stazom.

Kasnije, tijekom razdoblja kada su cijelim Mediteranom, pa i Atenom, zavladali Rimljani, značajno se povećalo korištenje vode. Rimljani su obožavali terme i fontane, bili su neophodni dugi i ogromni akvadukti kojima su dostavljali vodu iz izvora i rijeka u gradove. U Pireju je tako otkriven akvadukt koji je vodio iz Atene prema jugu, Pireju – dijelom na površini, a dijelom ispod površine zemlje. U samom gradu Pireju već se radilo u potpunosti o podzemnoj infrastrukturi koja je presijecala grada u smjeru sjever-jug. Otkrili su ga kad su gradili metro, 7,5 metara ispod današnjih ulica Pireja.

No, putnici su u stalnoj žurbi i najvećoj mjeri propuštaju zaviriti što se krije pod staklima, što piše na pločici, uslikati,… Rijetko tko da se zaustavi, barem na trenutak. Svatko žuri na posao ili s posla, kod djevojke, muža, djece, u dućan,… A kamene figure stoje isto tako kako su stajale prije nekoliko tisuća godina.

Navela sam samo jedan primjer iznenađenja koje čekaju turiste u Ateni kada koriste tamošnji metro. Da ne ostane priča stanice atenskog metroa u Pireju usamljena, spomenut ću i metro stanicu Syntagma u samom središtu grada, prepunu vitrinama s arheološkim artefaktima.

Grčke amfore na ovoj stanici je teško ne primijetiti, čak i onom putniku u najvećoj mogućoj žurbi. Oni koji uspore hod, bez problema će primijetiti i ostatke podnih mozaika, presjeke antičkih grobova i dr.

Vrlo je zanimljiva i metro stanica Monastiraki, također u centru Atene, u neposrednoj blizini poznate Plake, a nije daleko niti antička Agora i Akropola. Stoga ne bi trebalo čuditi da se tu pod zemljom bez problema mogu pronaći kameni ulomci iz 8.st. pr.n.e., ali ih je ipak neobično vidjeti izložene in situ na metro stanici.

Osim turista koji dolaze iz dijelova svijeta u kojima nema (puno) ostataka iz antičkih vremena, rijetko tko i da hodajući usmjeri pogled prema starim zidovima ili zastane i posluša šum tamošnje podzemne rijeke. Sve su to pronašli prilikom izgradnje metro stanice Monastiraki.

U antička vremena se taj dio grada nalazio neposredno izvan gradskih zidina. Dakle, bilo je to mjesto čestih borbi i uništavanja. Kako bi sagradili nešto novo, svagdje, pa i u Ateni, koristili su materijal onog starog. Pa su rušili staro da sagrade novo u više navrata kroz povijest. Na metro stanici Monastiraki moguće je pronaći izložene ostatke koje potječu iz razdoblja između 8.st. pr.n.e. i 19.st.!

Na primjer podzemna rijeka, o kojoj je maločas bila riječ, zove se Eridanos. Čovjek ju je pretvorio u podzemnu još za cara Hadrijana u 2.st., pokrivši njezin tok ciglama pa zemljom. Najstariji arheološki ostatci na ovoj stanici – ti iz 8.st. pr.n.e., geometrijskog razdoblja, nađeni su upravo uz tok rijeke Eridanos, rijeke koja je bila glavna os urbanističkog planiranja Atene prije tih 2.800 godina. Radi se o ostatcima kuća, radionica, magazina, mramornih figura, mozaika, kovanica, predmeta od željeza, životinjskih kosti itd.

Ukoliko budete imali priliku posjetiti Atenu, svakako se pripremite i za podzemno otkrivanje grada. Iznenađuje, oduševljava i, uz pomoć mašte i opisa, pomaže stvoriti priču o velikom i značajnom antičkom gradu te ljudima koji su živjeli u njemu prije više tisuća godina.