Kako smo krajem ožujka „izgubili” jedan sat, večeras ćemo ga „vratiti” i relativno gledajući – biti na vremenskoj dobiti taj jedan sat.
Dakle, u noći sa subote, 26. na nedjelju 27. listopada 2024. godine vraćamo se na tzv. zimsko računanje vremena. Sve satove u Hrvatskoj i ostatku Europe s izuzetkom Islanda, Rusije i Bjelorusije, u tri sata ujutro pomaknut ćemo jedan sat unatrag. Ponovno.
Zanimljivo je da je Europska unija već 2018. godine odlučila da će se u državama članicama prestati s prelascima s ljetnog na zimsko računanje vremena i obrnuto. Ta odluka temeljena je na analizama, stručnim studijama, stavovima građana i javnim konzultacijama. Istraživanje Europske komisije iz 2018. godine pokazalo je da čak 84% od 4,6 milijuna anketiranih građana EU želi ukidanje promjena računanja vremena. Svejedno, preporuka do sada nije provedena i nije sigurno kada će se to uopće dogoditi. Za ukidanje je EU predložila već 2019. godinu. Od tada se taj rok pomiče iz godine i godinu, kao što i mi redovito pomičemo kazaljke u proljeće naprijed, a u jesen nazad. Kako stvari stoje, pomicat ćemo ih i dalje pa ćemo vjerojatno krajem ožujka slijedeće godine ponovno „izgubiti” jedan sat.
Zapelo je na državama članicama EU koje trebaju usuglasiti zajedničko stajalište, kao i na tome da se radi o preporuci Europske unije o dobrovoljnom dogovoru, koji je tako formuliran izostao. Kako su na radnom stolu ministarstava prometa članica Europske unije, a koja imaju zadatak usladiti zajedničku odluku o ukidanju, očito predmeti većeg prioriteta, ovaj jednostavno čeka svoj red. Za Europu koja se nalazi u tri vremenske zone (ako izuzmemo prekomorske teritorije država članica), donošenje ove odluke neće biti jednostavan zadatak – vjerojatno svjesni toga, predmet i odgađaju.
Naime, najbolje bi bilo da se sve države članice odluče za zadržavanje jednog vremena: ljetnog ili zimskog, bez ikakvog cikličnog pomicanja satova. No, države Unije imaju različite poglede. Hrvatska se na primjer već izjasnila da preferira ostanak na ljetnom računanju vremena. Hrvatskoj, kao turističkoj zemlji, dugi ljetni dani bili bi od velike koristi. No, kada bi sve države Europe prihvatile ljetno računanje vremena, na zapadu i sjeverozapadu kontinenta bi se zimi razdanilo tek tijekom kasnog prijepodneva.
Za ostanak na zimskom vremenu je Slovenija. Ukoliko se pomicanje sata ukine, a svaka zemlja odluči na kojem računanju vremena ostaje, to znači da ćemo već ulaskom u Sloveniju morati pomaknuti sat. Stalno zimsko računanje vremena također bi mnogim državama donijelo probleme: osim što bi se ljeti smračilo ranije na cijelom kontinentu, a osobito na Sredozemlju, na istoku bi Sunce izlazilo jako rano. Na primjer, u Białystoku u sjeveroistočnoj Poljskoj, Sunce bi na prvi dan ljeta izašlo u 3:01 ujutro.
Iako je ideja o zimskom i ljetnom računanju vremena, a kako bi se bolje iskoristila dnevna svjetlost, predstavljena još krajem 18. stoljeća u SAD-u, Njemačka je bila prva država na svijetu koja je to i uvela – 1916. godine. Hrvatska je, kao i sve ostale zemlje tadašnje Jugoslavije, uvela prvi put ljetno vrijeme na proljeće 1983. godine. Iako nam, prvenstveno zbog turizma, gospodarski više odgovara ljetno računanje vremena, Hrvatskoj geografski više odgovara povratak na stalno zimsko računanje vremena – ono koje je vrijedilo do 1983. godine. Navike koje su mnogobrojne generacije već stekle tijekom ljeta te ih prenose na zimu, dobro bi bilo da se promijene – npr. raniji odlazak na spavanje i ranije ustajanje.
Očito je da je prestanak promjene računanja vremena potreban. Osim što to žele građani EU, brojne druge socijalne i gospodarske analize ukazuju na isto. Ukoliko nas muči to da će nam se prerano ili prekasno razdaniti ili smračiti – možda najbolje da porazgovaramo s ljudima koji žive u sjevernim dijelovima Norveške, Švedske, Finske ili Rusije, pa ćemo vidjeti da problem za nas u stvari ne postoji.
Vrijedi se podsjetiti da su promjene u računanju vremena koje je čovječanstvo doživjele bile puno veće. Uzmimo, na primjer, činjenicu da nigdje nećete pronaći niti jednu jedinu informaciju o tome što se dogodilo između 5. i 14. listopada 1582. godine. Naime, ti dani zapravo nikada nisu postojali! Godine 1582. papa Grgur XIII. izdao je dekret kojim je uveo reformu postojećeg kalendara. Novi kalendar, koji je i danas u upotrebi u većini zemalja svijeta, zovemo gregorijanskim kalendarom. Ovim kalendarom zamijenjen je onaj julijanski kojeg je uveo Gaj Julije Cezar 46. god. p.n.e. Kako se od uvođenja julijanskog do uvođenja gregorijanskog kalendara pojavila razlika od 10 dana, papa Grgur je jednostavmno naredio da se ti dani „viška” izbrišu, pa je nakon četvrtka, 4. listopada 1582. godine osvanuo petak, 15. listopad 1582. godine. Gregorijanskim kalendarom uvedene su prijestupne godine – dodavanje veljači jednog dana više svake 4 godine, a definiran je i 1. siječnja kao prvi dan u godini.
