Zamislite svijet gdje strojevi mogu prenositi informacije preko velikih udaljenosti, gdje kola umjesto konja vuku motori na izgaranje, svijet gdje električni brodovi mogu ploviti ispod površine mora, a brodovi teži od zraka mogu letjeti zrakom. Sve ovo i brojne druge stvari koje su danas sasvim normalne, zamislio je i opisao Jules Verne u drugoj polovici 19. stoljeća.
Jules Verne i geografija
Francuz Jules Verne bio je pravnik po struci, ali već kao 21-godišnjak odbija slijediti odvjetništvo te se posvećuje kazališnim i književnim pothvatima. Već tada konceptualizira novi žanr romana: pustolovnu priču koja bi imala solidnu osnovu u geografiji područja na kojima se radnja romana odvija. Verne je bio inspiriran pomorskim i kopnenim ekspedicijama koje su povećavale znanje o ekstremnim okolišima, na primjer polarnim širinama i unutrašnjosti Afrike. Također, bio je nadahnut širenjem carstava, koje je rezultiralo izvještajima o dalekim egzotičnim zemljama i narodima. Udubio se u izvještaje o ekspedicijama i časopisima učenih društava kako bi akumulirao fond geografskog znanja. To znanje bilo je temelj njegovih budućih romana, a posebno plodne serije od 62 romana poznate pod zajedničkim nazivom Neobična putovanja (fra. Voyages extraordinaires). Romani Julesa Verna ispunjeni su tehničkim detaljima koji su u današnje vrijeme pomalo naporni za čitanje, ali tadašnja ga je publika upravo iz tog razloga obožavala.
U jednom intervjuu na pragu svojih 70-ih, Jules Verne je rekao:
„Oduvijek sam se posvećivao proučavanju geografije, baš kao što se neki ljudi posvećuju proučavanju povijesti i povijesnim istraživanjima. Zaista mislim da je moja ljubav prema kartama i velikim istraživačima dovela do toga da napišem prvu od svojih brojnih geografskih priča.”
Jules Verne
Ovdje je konkretno mislio na roman Pet tjedana u balonu (fra. Cinq semaines en ballon) iz 1863., gdje opisuje putovanje balonom s afričkog istoka ka zapadu, od Zanzibara do atlantske obale, leteći nad pretpostavljenim izvorima Nila i bazena Konga. Roman započinje u londonskom sjedištu Kraljevskog geografskog društva (eng. Royal Geographical Society), gdje predsjednik društva predstavlja junaka romana, dr. Fergussona, članstvu. Predložena ekspedicija pozdravljena je s oduševljenjem, a sponzorira je Daily Telegraph. U to je vrijeme veći dio Srednje Afrike bio prazninom na kartama, ali Verne se služio izvještajima o ekspedicijama kako bi prikazao viziju Afrike koja se temeljila na geografskim činjenicama poznatim u to vrijeme.
Strast Julesa Verna prema geografiji vidi se i po njegovom članstvu u Geografskom društvu u Parizu (fra. Société de Géographie de Paris), kojem je pristupio već u svojim tridesetima. To članstvo dalo mu je priliku susretati se i razgovarati s brojnim tadašnjim geografima. S druge strane, osobna strast prema jedrenju inspirirala ga je za romane o plovidbi i astronomiji. Ta iskustva su ga, na primjer, inspirirala za roman Doživljaji trojice Rusa i trojice Engleza u južnoj Africi (fra. Aventures de trois Russes et de trois Anglais dans l’Afrique australe), iz 1872., u kojoem opisuje napore šestorice geografa u mjerenju luka meridijana na jugu Afrike. Štoviše, Verne je u biltenu geografskog društva objavio rad o meridijanima i datumskoj liniji, presudnom elementu svog najpoznatijeg romana Put oko svijeta u osamdeset dana (fra. Le Tour du monde en quatre-vingts jours).
Geografska širina i dužina koristi se kao tema i u jednom od najuzbudljivijih romana Julesa Verna: Djeca kapetana Granta (fra. Les Enfants du capitaine Grant), iz 1867. godine. U ovom romanu mornar aristokrat Lord Glenarvon kod ušća rijeke Clyde u more kod Glasgowa u Škotskoj, pronalazi bocu s porukom na kojoj su napisane neke brojke. Te brojke francuski geograf Paganel prepoznaje kao vrijednosti zemljopisne širine i dužine koje ukazuju na položaj brodoloma kapetana Granta. Središnji lik romana, geograf Paganel, prikazan je kao ekscentrik enciklopedijskog znanja.
Putovanje u središte Zemlje
U svom prvom uistinu uspješnom hitu Putovanje u središte Zemlje (fra. Voyage au centre de la Terre) iz 1864., Verne nas vodi na uzbudljivu ekspediciju hamburškog profesora mineralogije Otta Lidenbrocka kroz vulkan Sneffels na Islandu do središta Zemlje ispunjenog kostima dinosaura, mineralima i podzemnim morem. Profesor Lidenbrock s pratiteljima vratio se na površinu Zemlje dva mjeseca kasnije kroz grotlo vulkana Stromboli na otočju sjeverno od Sicilije. Iako ne možemo pronaći puno znanosti u ovom romanu, on je zagolicao maštu mnogima koji se do danas pitaju što se nalazi u središtu Zemlje. Jules Verne nas je odveo u središte Zemlje prije 157 godina, a Rusi su na poluotoku Kola zaustavili bušenje do danas najdublje vertikalne rupe na Zemlji 1989. godine, 125 godina nakon izlaska Putovanja u središte Zemlje. Nakon 19 godina kopanja čovječanstvo je stiglo na dubinu od svega 12,3 km – to je samo 0,2% puta od površine do središta Zemlje, iz kojeg se kasnije treba i vratiti.
20.000 milja ispod mora
Nakon Putovanja u središte Zemlje, uslijedio je roman 20.000 milja ispod mora (fra. Vingt mille lieues sous les mers), 1869., jedan od najpoznatijih romana Julesa Verna te jedan od najznačajnijih romana za djecu i mlade svjetske književnosti. Očima podmorskog biologa, profesora Pierra Aronnaxa, putujemo 20.000 milja podmornicom Nautilus kojom upravlja osebujni kapetan Nemo. Kapetan profesoru Aronnaxu pokazuje bogatstva u to vrijeme potpuno nepoznatih podmorskih dubina brojnih svjetskih mora i oceana. Kroz brojne opasnosti koje kriju morske dubine, kao što su morske struje, grebeni, ledeni brijegovi, oluje, ali i morske nemani, prolaze zahvaljujući svojoj domišljatosti i hrabrosti. Pri tome kapetan Nemo i posada koriste neke tada nepostojeće izume, koji su bili inspiracija daljnjem razvoju tehnologije, što Julesa Verna potvrđuje kao jednog od najvećih tehnoloških vizionara među piscima svog vremena.
Put na Mjesec
Put u tada, a i danas, neotkrivena i teško dostupna područja zaokružio je romanom Put na Mjesec (fra. De la terre à la lune), 1865. godine. U ovom, također proročkom romanu, Jules Verne glavne likove šalje na Mjesec uz pomoć velikog topa, a ne raketom. Ipak, šalje ih tamo 104 godine prije, nego je Neil Armstrong kročio na Mjesec kao prvi Zemljanin.
Put oko svijeta u 80 dana
Put oko svijeta u 80 dana (fra. Le Tour du monde en quatre-vingts jours), objavljen je 1873. godine. Ovaj roman je vrhunac putopisnih fikcija Julesa Verna, inspiriran tehnološkim inovacijama 19. stoljeća, kao što je završetak prve transkontinentalne željeznice, povezivanje indijskog sustava željeznica ili otvorenje Sueskog kanala. Svima nam je poznata oklada između engleskog džentlmena Philleasa Fogga i njegovih kolega iz kluba Reform u 20.000 funti da će Fogg, kao što i sam naslov sugerira, napraviti krug oko svijeta u 80 dana. Roman Put oko svijeta u 80 dana sliči putopisima koje su u 19. stoljeću pisali istraživači: obiluje podatcima o datumima, vremenu, opisima gradova, krajolika, kultura, društava, običaja i ljudi koji se putem susreću.
Matijaš Sandorf
Posljednji roman koji ćemo ovdje izdvojiti je Matijaš Sandorf (fra. Mathias Sandorf), objavljen 1885. godine. Radi se o 25. romanu serije Neobična putovanja, a izdvajamo ga jer je nadahnut istarskim gradom Pazinom, konkretnije Pazinskom jamom i pazinskim Kaštelom. U romanu, grof Matijaš Sandorf sa Stjepanom Bathoryjem i Ladislavom Zathmarom u Trstu 1867. godine priprema urotu za osamostaljenje Mađarske od Austro-Ugarske. Urota biva otkrivena, a urotnici zatvoreni u pazinski Kaštel gdje čekaju pogubljenje. Sandorf i Bathory uspijevaju pobjeći spustivši se niz liticu Pazinske jame u ponor, gdje ih na deblu nosi bujica ponornice Pazinčice te izbacuje nakon šest sati na površinu Limskog kanala…
Jules Verne zapravo nikada nije posjetio Pazin niti Istru. Njegovi precizni opisi Pazina, Kaštela i Pazinske jame potječu iz jednog putopisa sunarodnjaka Charlesa Yriartea, a pomoću fotografija Pazina koje je dobio od tadašnjeg gradonačelnika Giuseppea Cecha, Verneov stalni suradnik Leon Benett izradio je 111 ilustracija koje su objavljene u romanu. Kao znak zahvalnosti, Jules Verne je pazinskom gradonačelniku poslao potpisani primjerak prvog izdanja romana Matijaš Sandorf, naravno ono na francuskom jeziku. Na prvo hrvatsko izdanje čekali smo 103 godine – objavljeno je tek 1988. godine.
Prema romanu Matijaš Sandorf izvođene su kasnije kazališne predstave diljem Europe te su snimljene tri filmske adaptacije: dva filma i jedna serija. Verneovi opisi Pazinske jame potakli su francuskog speleologa Edouarda Alfreda Martela da u tri navrata od 1893. do 1897. dođe u Pazin istraživati pazinsko podzemlje. Od 1998. godine u Pazinu se 26. lipnja, na dan kada se u romanu 1867. godine dogodio bijeg urotnika u ponor Pazinske jame, održava Dan Julesa Verna. U gradu postoji i Jules Verne Club koji okuplja ljubitelje Verneove literature, nastoji popularizirati čitanje, prevođenje i izdavanje njegovih knjiga, te organizira brojne aktivnosti u Pazinu kojima popularizira Verneova djela, a Pazin predstavlja gradom Julesa Vernea.
Putovanja Julesa Verna
Jules Verne nije bio veliki putnik, ukoliko se usporedi koje je sve krajeve svijeta opisao, a što je uistinu vidio svojim očima. Na prvo putovanje izvan granica Francuske krenuo je kada je imao 31 godinu. Bilo je to putovanje u Englesku i Škotsku. Osam godina kasnije ponovno putuje u Englesku, ali samo kako bi se ukrcao na parobrod u Liverpoolu, preplovio Atlantski ocean do New Yorka i u Americi posjetio dolinu rijeke Hudson, sve do slapova Nijagare. Jules Verne bio je veliki zaljubljenik u more. Već kao 11-ogodišnjak bio se ukrcao na brod koji je trebao isploviti za Indiju, ali ga je otac spriječio. Ljubav prema moru i plovidbi držala ga je i u starijoj dobi. Tijekom života posjedovao je tri broda, od kojih je treći St Michel III bio velika parna jahta sposobna za duga putovanja. Svojim brodovima plovio je do Lisabona i Alžira (1878.), Irske, Škotske i Norveške (1880.), Rotterdama i Kopenhagena (1881.), te zapadnim Sredozemljem (1883. i 1884.). Ove plovidbe bile su inspiracijom nekoliko romana, iako je njihova radnja u najvećoj mjeri smještena izvan područja iskustva Julesa Verna.
Kritičar imperijalizma, zagovornik francuskog utjecaja
Iako nisu bila u središtu njegovih romana, šira politička, socijalna i ekonomska pitanja također su brinula Julesa Verna. Ponekad su njegovi stavovi bili kontradiktorni. Na primjer, u nekim njegovim romanima kritizira imperijalizam, ali ta kritika je uvijek postavljena u kontekst iskorištavanja nekih dijelova svijeta od strane Velike Britanije. Po pitanju francuskih kolonijalnih osvajanja Jules Verne ostaje suzdržan. Jules Verne je bio liberalni republikanac, ali je bio također pod utjecajem anarhičnih stavova Kropotkina i posebno radikalizma Elisée Reclus. Dok je osuđivao aspekte imperijalizma, zajedno s Louisom Pasteurom i Ferdinandom de Lessepsom, bio je član osnivačkog odbora Francuskog saveza (fra. Alliance Française) 1884. godine s misijom „održati i proširiti utjecaj Francuske“. Krajem života, Verneovo pisanje je postalo više politički orijentirano, a posebno se isticala zabrinutost za buduću sigurnost i održivost planeta suočenog s neumoljivim napretkom znanosti i prevelikog iskorištavanja Zemljinih resursa.
Bogata ostavština Julesa Verna
Bilo bi pretjerano reći da je Verne dao značajan doprinos geografiji kao znanosti, iako je objavio i dva znanstvena rada. Jules Verne je prije svega bio prvi uspješni pisac znanstvene fantastike na svijetu. Za geografiju, najveća zasluga Verna ostaje područje populariziranja geografije. Verneovi romani su imali velik utjecaj na pisce. Inspiraciju u Verneovim djelima priznali su, između ostalih, Antoine de Saint-Exupéry i Jean-Paul Sartre. Obzirom da su romani Julesa Verna uzbudljivi i vjerodostojni, te do danas privlačni i djeci i odraslima, oni nadalje bivaju inspiracijom novim piscima i često zabavnoj i filmskoj industriji. Poznati američki pisac i scenarist Ray Bradbury možda je i najbolje rezimirao Verneov utjecaj na književnost i znanost širom svijeta rečenicom: „Svi smo mi, na ovaj ili onaj način, djeca Julesa Verna.”
Jules Verne je umro 24. ožujka 1905. godine u svojoj kući u Amiensu (sjeverna Francuska), u 77. godini života. Napisao je ukupno 72 romana, 21 kratku priču, 4 nefikcijske knjige, 8 eseja i 14 kazališnih komada. Trenutno je Jules Verne, nakon Agathe Christie, a prije Williama Shakespearea, drugi na listi najprevođenijih autora na svijetu. Nadamo se da smo vas ovim člankom motivirali da (ponovno) zavirite u barem jedan od bezvremenskih romana Julesa Verna.
