Dana 24. veljače 1304. godine, u marokanskom Tengeru rodio se veliki putnik i istraživač Ibn Batutta. Ukupno je na putovanjima proveo četvrt stoljeća, prešao oko 120.000 kilometara (što je dovoljno da tri puta obiđe Zemlju), susreo 60 vladara i posjetio oko 40 današnjih država. Proputovao je gotovo čitav tadašnji muslimanski svijet, koji se prostirao od Atlantskog oceana pa sve do današnje Indonezije.
Preživio je otmicu i brodolom, svjedočio pobunama i ratovima, utekao je crnoj kugi i proveo neko vrijeme u zatvoru. Kada se vratio u Maroko, sultan ga je nagovorio da izdiktira što je vidio i doživio jednom pisaru. Nakon dvije godine nastao je putopis na tisuću stranica dugačkog naziva „Dar onima koji promišljaju o čudesima gradova i divotama putovanja”, često nazivanim jednostavno „Putovanja”.
Istraživače pionire često doživljavamo kao antičke „backpacker-e”. Ibn Batutta bio je pravnik, vrlo bogat čovjek. Iako je krenuo na putovanje sam i jedini cilj bio mu je vidjeti Meku, u nastavku svojih kopnenih i morskih putovanja uvijek je imao veliku pratnju. S raskošno opremljenim karavanama deva i brodovima putovali su i članovi njegove obitelji (Ibn Batutta se 10 puta ženio tijekom putovanja), brojni robovi te vodiči karavana i zapovjednici brodova.
Iako sadrže neke danas očite neistine, do danas „Putovanja” predstavljaju fantastičan pogled na muslimanski svijet 14. stoljeća. Zanimljivo je da je u putopisu Ibn Batutta krivo opisao rijeku Niger kao rijeku Nil, čime je zadao glavobolje budućim istraživačima Afrike. Trebalo im je pola tisućljeća da razjasne tu zabludu!
