Svake godine promatramo dva solsticija ili suncostaja: jedan u lipnju i jedan u prosincu. Prosinački solsticij označava najkraći dan na sjevernoj i najduži dan na južnoj Zemljinoj hemisferi. Na sjevernoj hemisferi prosinački solsticij označava početak astronomske zime, odnosno početak astronomskog ljeta na južnoj.
Dok većina smatra kako solsticij traje cijeli dan, radi se zapravo o određenom trenutku – trenutku kada Sunce dosegne svoju najjužniju geografsku širinu tijekom godine, tj. zasja točno iznad jarčeve obratnice na južnoj hemisferi (23°26′ S). Ove godine to će se dogoditi 22. prosinca u 04:26 po srednjoeuropskom vremenu kada će se Sunce nalaziti nad središnjim dijelom Zapadne Australije. Već minutu kasnije, Sunce će biti nešto sjevernije i krenuti prema jarčevoj obratnici na sjevernoj hemisferi, gdje će se naći pola godine kasnije proglašavajući početak ljeta svim lokacijama položenim sjeverno od ekvatora. Nakon zimskog solsticija dani postaju sve dulji, ali isprva vrlo sporo, da bi dnevni intervali produženja dana porasli s približavanjem ekvinocija (ravnodnevice) u ožujku – prvog dana proljeća.
Zanimljivo je to da je tijekom zime na sjevernoj hemisferi Zemlja u stvari najbliža Suncu, a ne najudaljenija, kako bi se logički moglo zaključiti. Naime, godišnja doba nisu definirana po tome koliko je Zemlja udaljena od Sunca, nego nastaju zbog otklona od 23°30′ od svoje osi dok se okreće oko Sunca (preporučujemo članak Prvi dan proljeća). Zbog ovog otklona do Zemljinih hemisfera tijekom revolucije (godine) dopiru različite količine sunčeve svjetlosti. One uzrokuju varijacije u temperaturama i vremenskim obrascima, koje grupiramo u četiri godišnja doba. Zapravo, nekoliko tjedana nakon prosinačkog solsticija zemlja se nalazi na svom perihelu – lokaciji na Zemljinoj orbiti koja je najbliža Suncu. Na toj lokaciji Zemlja će na svojoj elipsoidnoj putanji biti udaljena oko 147 milijuna kilometara od Sunca, dok će pola godine kasnije biti udaljena čak 5 milijuna kilometara više (a na sjevernoj hemisferi će taman započeti ljeto).
Dakle, nagnuta sjeverna hemisfera u prosincu prima najmanje sunčeve svjetlosti tijekom dana. Što je lokacija udaljenija od ekvatora, to je ovaj učinak najmanji. U tropskim područjima najkraći dan je tek nešto kraći od 12 sati, u umjerenom pojasu dani su znatno kraći. U podne na sjevernoj hemisferi Sunce će se pojaviti na najnižoj točki na nebu u usporedbi s podnevom u ostatku godine. Zbog toga je ovo najkraći dan na sjevernoj hemisferi (odnosno najduži na južnoj). S druge strane, unutar arktičkog kruga Sunce uopće ne izlazi (javlja se tzv. Polarna noć). Ukoliko danas oko podneva bude sunčano, možete izaći van i vidjeti svoju najdužu podnevnu sjenu u godini, a zbog niskog kuta padanja Sunčevih zraka.
Drevne, a i neke današnje, kulture odavno su svake godine slavile zimski solsticij. Zapravo, mnogi elementi božićnih blagdana bili su pod utjecajem rimskog poganskog zimskog festivala pod nazivom Saturnalije, koji je slavio boga poljoprivrede i vremena te svake godine padao blizu zimskog solsticija. Upravo o tome piše portal o povijesti History.com: zimski solsticij je po julijanskom kalendaru padao 25. prosinca, a upravo taj kalendar su koristili stari Rimljani. Danas koristimo gregorijanski kalendar, prema kojem zimski solsticij pada 21. ili 22. prosinca.
