Na današnji dan, prije 66 godina, lansirana je Luna 1, prva svemirska letjelica koja je uspjela napustiti gravitacijsko polje Zemlje i postati prvi umjetni objekt u heliocentričnoj orbiti. Iako je primarni cilj – Mjesec – promašila za približno 5.995 kilometara, nastavila je svoj povijesni put između Zemlje i Marsa, gdje se i danas nalazi.
Luna 1 je bila opremljena tada inovativnim instrumentima za istraživanje svemira, poput magnetometra, Geigerovih brojača i detektora mikrometeoroida, a njezini su podaci donijeli prekretnice u znanstvenim saznanjima. Potvrdila je da Mjesec nema vlastito magnetsko polje i detektirala sunčev vjetar – tada tek teoriju o česticama koje stalno struje sa Sunca. Kako bi olakšali praćenje njezine putanje, znanstvenici su u letjelicu postavili sredstvo koje je ispuštalo narančasti plin, vidljiv sa Zemlje.
Unatoč povijesnim dostignućima, Luna 1 bila je relativno malena – promjera svega 80 cm i težine 361 kg. Nosila je grb Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR-a), a lansiranje je izvršeno sa slavnog kozmodroma Bajkonur u današnjem Kazahstanu.
Znanstvenici više ne prate aktivno Lunu 1, no znamo da se i dalje kreće u svojoj heliocentričnoj orbiti, bliže Zemlji nego Marsu. Zbog svoje veličine i udaljenosti, ne može se uočiti teleskopima sa Zemlje, ali njezino naslijeđe ostaje trajni podsjetnik na rane korake čovječanstva prema istraživanju svemira.
Luna 1 bila je dio velike svemirske utrke između SAD-a i SSSR-a, koja je započela lansiranjem Sputnika 1 1957. godine. No, upravo je Luna 1 pokazala da možemo dosegnuti i druge svjetove izvan orbite našeg planeta.
