Dana 27. prosinca 1571. godine, u malom mjestašcu Weil der Stadt kraj Stuttgarta, rodio se njemački astronom, matematičar i astrolog Johannes Kepler. Život i djelo Johannesa Keplera vrlo su zanimljivi. Prvi put se susreo s astronomijom kao šestogodišnjak, kada ga je majka odvela na promatranje Velikog kometa 1577. godine. Međutim, male boginje su ga ostavile slabog vida i bolesnih ruku, ograničavajući njegovu sposobnost bavljenja promatračkom astronomijom.
Kepler u stvari nije bio nepogriješivi istraživač. Za njega često kažu da je za svaki dobar korak napravio tri kriva. Jedino, taj dobri bio je toliko dobar da su mu opraštali ona tri kriva. Ipak, vjeruje se da je Kepler bio najsistematičniji um u znanosti uopće. Godinama bi izrađivao stotine stranica proračuna i nikada se ne bi zadovoljavao s osrednjim slaganjem teorije i promatranja. Ako se teorija ne bi točno prilagodila unutar područja promatranja, tražio bi druge mogućnosti.
Keplerovi zakoni gibanja planeta
Johannes Kepler je 1609. godine protumačio djelovanje plime i oseke kao posljedicu djelovanja Mjeseca. Ipak, važniji su tzv. Keplerovi zakoni. Naime, Johannes Kepler je ustanovio da se planeti gibaju po elipsama i time srušio prethodne teorije i vjerovanja da se planeti oko Sunca gibaju po kružnicama. Danas to nazivamo Prvim Keplerovim zakonom. Zahvaljujući vlastitim preciznim izračunima i izračunima svojih prethodnika, Kepler je postavio još dva zakona koji opisuju gibanje planeta oko Sunca. Pokazalo se da svi Keplerovi zakoni vrijede općenito za sve sustave u Svemiru, a ne samo za planete Sunčevog sustava. Pošavši od Keplerovih zakona povezanih s dinamikom, Newton je ustanovio zakon opće gravitacije i postavio temelje ogromnom području nebeske mehanike. Time je posredno utjecao na nagli razvoj matematike, fizike i pojavu sasvim novog pravca u filozofskom tumačenju svijeta.
Suradnje s Galileom i Braheom
Astronomiji je Johannesa Keplera poučavao Kopernikov sljedbenik Michael Mästlin. Kepler je bio prvi znanstvenik koji je u objavljenom znanstvenom radu podržao Kopernikov heliocentrični sustav – učinio je to u knjizi „Svemirska tajna“ („Mysterium Cosmographicum“), 52 godine nakon što je objavljen rad Nikole Kopernika „O vrtnji nebeskih krugova“ („De revolutionibus orbium coelestium“). Rad Johannesa Keplera zapazili su Galileo Galilei i Tycho Brahe. Koliko ga je Galilei cijenio govori i činjenica da je slao Kepleru pisma u kojima je opisivao svoja istraživanja i tražio mišljenje i potvrdu relevantne osobe. Zahvaljujući pak potonjem, Braheu, s kojim je usavršio vještinu astronomskih mjerenja, Kepler je napredovao na položaj dvorskoga matematičara i astrologa cara Svetog Rimskog Carstva Rudolfa II. u Pragu. Imao je tada svega 30 godina.
Astronom, matematičar i astrolog
Za službe kod Rudolfa II., Kepler je radio i na svojoj optičkoj teoriji, u kojoj je između ostalog prvi pretpostavio da se slike u ljudskom oku projiciraju preokrenute od leće oka na mrežnici. Kasnije je izdao tzv. Rudolfinske tablice koje su cijelo slijedeće stoljeće služile astronomima za izračunavanje položaja planeta.
Napravio je i katalog s 1.005 zvijezda te konstruirao astronomski teleskop (Keplerov dalekozor). Motivaciju za izradu dalekozora dobio je nakon što je čuo za Galileova teleskopska otkrića. Kepler je u stvari usavršio Galileov teleskop: umjesto Galileove kombinacije konveksne i konkavne leće, Kepler je postavio dvije konveksne leće koje su bile u stanju proizvesti još veće povećanje. Ali su davale obrnutu sliku predmeta.
Uz istraživanje, Johannes Kepler bavio se pisanjem horoskopa. Osim što mu je to bilo zanimljivo, svoje horoskope je mogao dobro naplatiti imućnim ljudima sa carskog dvora i onima koji su se kretali oko njega.
