Sveta tri kralja, poznata i kao “mudraci” ili “magi”, igraju važnu ulogu u kršćanskom vjerovanju i tradiciji. Ova biblijska priča nalazi se u Evanđelju po Mateju, gdje su tri mudraca s Istoka pratila zvijezdu koja ih je dovela do Betlehema, gdje su se poklonili novorođenom Isusu.
U Bibliji se ne nazivaju kraljevima, i njihov broj nije naveden – umjesto toga nazvani su „magima“ (grčki: μάγος, magos) s Istoka. Ta riječ ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari i sl. Radi se o ljudima koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Vrlo je moguće da su to bili učeni astrolozi koji su često služili kao svećenički savjetnici na mnogim dvorovima na Istoku, uključujući drevnu Babiloniju i Perziju. Tijekom stoljeća, ovakve mudrace su često nazivali i „kraljevima“, zbog bogatstva i visokog položaja koje su imali.
Prema Evanđelju po Mateju, sjajna zvijezda vodila je mudrace s Istoka sve dok se nije zaustavila „iznad mjesta gdje je bilo dijete“, gdje su „ulazeći u kuću, vidjeli dijete s Marijom, njegovom majkom“ (Matej 1:24). Mudraci su kleknuli pred malim Isusom i „darovali mu darove od zlata, tamjan i smirnu“. Njihovi darovi možda su aluzija na Izaijinu viziju naroda koji donose danak Jeruzalemu: „Mnoštvo deva prekrit će tebe, donijet će zlato i tamjan i navješćivati hvalu Gospodnju” (Matej 2:11, Izaija 60:6).
Kralj Herod je (navodno) čuo glasine o rođenju novog „kralja“ i ljubomorno tražio dijete (iako je prema povijesnim izvorima umro 4. godine prije naše ere). U Evanđelju po Mateju, mudraci su na putu prema Betlehemu došli u Herodovu palaču, a kralj Herod ih je zamolio da mu kažu gdje je to novorođeno dijete, kako bi i on „otišao i poklonio mu se“. No, mudracima je u snu bilo naređeno da se ne vraćaju Herodu, pa su otišli u svoju zemlju drugim putem i više se nikada nisu javili (Matej 2:12).
Kasnije verzije priče imenovale su mudrace i naveli njihove zemlje podrijetla (u Bibliji nema spomena o tome): Melkior je bio iz Perzije, Gašpar (također nazivan „Kaspar“ ili „Jaspar“) iz Indije, a Baltazar iz Arabije. Najvjerojatnije je vjerovanje o broju mudraca i njihovom porijeklu preuzeto iz armenske kršćanske tradicije koja ih je tako identificirala, a stvaranju današnje slike o konkretna tri kralja pomogli su dvojica teologa iz trećeg stoljeća: Origen i Tertulijan. Kako jedino evanđelje u kojem se spominju ovi mudraci ne navodi koliko ih je bilo, u Istočnom kršćanstvu, a posebno u Sirijskim crkvama, najčešće se spominje dvanaest mudraca. Kasnije su tri kralja prikazivana i kao predstavnici tri kontinenata: Azije, Afrike i Europe, pa se na slikama često uočava prikaz jednog od trojice kraljeva kao crnca. Ovaj dodatak se obično interpretira porukom da se sve zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu kao Kristu. Dodatno, od Srednjeg vijeka se često tri kralja prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić. Tim prikazom mudraca se htjelo istaknuti da svi ljudi, od djece pa do staraca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga. U konačnici, i sveta tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina.
Najraniji izvori ništa ne navode o porijeklu mudraca i njihovom putu do Betlehema (i povratku). Naši prijevodi evanđelja o tome da su došli „s istoka“ (ἀπὸ ἀνατολῶν, apo anatolon), nisu u potpunosti točni. Doslovan prijevod tih riječi bio bi „izlazeće [sunce]“. Najvjerojatnije se radi o Perzijskom carstvu, obzirom da se ono u to vrijeme protezalo od istočne Sirije do rubova Indije. Srednjovijekovni zapisi tvrde da jedan od kraljeva na putu prema Betlehemu prošao kroz drevni grad Taxili, današnji Pandžab u Pakistanu.
Sjajna zvijezda koja je vodila mudrace je također ostala nerazjašnjena. Iako su se brojni trudili, niti jedan znanstvenik nije mogao pouzdano utvrditi o kojoj zvijezdi – supernovi, kometi ili kakvoj konjunkciji planeta bi moglo biti riječ. Evanđelje po Mateju, pisano najvjerojatnije negdje između 70. i 110. godine naše ere, navodi samo da su mudraci vidjeli zvijezdu na koju su smatrali zvijezdom „Kralja Židova“. Povjesničari kršćanstva Sebastian Brock i Anders Hultgård smatraju da su određene legende o mudracima bile pod utjecajem iranske legende o mudracima i zvijezdi, prema kojoj su Perzijanci vjerovali da pojava jarke zvijezde na nebu najavljuje rođenje vladara, obzirom da se božanska bića manifestiraju u vatri i svjetlu. Zvijezda koju su pratili smatra se znakom Božje prisutnosti i vodstva. Više o Betlehemskoj zvijezdi, kao i o mogućem putovanju Marije i Josipa iz Nazareta u Betlehem možete pročitati u našem članku “Put Marije i Josipa iz Nazareta u Betlehem“.
Darovi mudraca su također imali posebna simbolična značenja: zlato označavalo Isusov status „Kralja Židova“, t.j. njegovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan je predstavljao Isusovu božansku narav i identitet Sina Božjeg, a plemenita mast smirna je bila simbol Isusove smrtnosti.
Popularne prikaze Božića čini se da komprimiraju priču o rođenju, čineći da izgleda kao da se tri kralja pojavljuju u Betlehemu na sam Božić, ali tradicionalna slavlja postavljaju njihov posjet 12 dana nakon Božića. Taj dan se naziva blagdanom Sveta tri kralja ili Bogojavljenjem (objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku – u osobi Isusa Krista). Radi se o službenom obilježavanju dolaska mudraca Isusu i jedan je od najstarijih kršćanskih blagdana – prvi put se spominje u tekstu Klementa Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4. stoljeća. Rimokatolici slave Bogojavljenje 6. siječnja, dok ga pravoslavne kršćanske vjeroispovijesti slave 19. siječnja. U mnogim kršćanskim tradicijama, blagdan Sveta tri kralja označava i kraj božićnog razdoblja. Dolazak mudraca simbolizira Isusovu objavu svijetu i prihvaćanje od strane svih naroda, jer mudraci predstavljaju različite nacije i kulture.
Prema kršćanskoj tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica. Iz Carigrada su relikvije kasnije prebačene u Milano i napokon u Köln, u jednu od najljepših njemačkih katedrala (gdje se nalaze do danas).
Za kraj, navodimo nekoliko uobičajenih tradicija i običaja povezanih uz blagdan Sveta tri kralja, a koje čine vjernici:
- U mnogim katoličkim i pravoslavnim crkvama se provodi poseban obred blagoslova vode, podsjećajući na Isusovo krštenje u rijeci Jordan.
- Neki crkvenjaci održavaju običaj darivanja blagoslovljene vode i kruha vjernicima.
- U nekim kršćanskim zajednicama svećenici ili vjernici posjećuju domove kako bi obavili blagoslov. Pri tome se obično koristi poseban blagoslovljeni kamen, voda i tamjan. Za blagoslov kuća i obitelji koristi se blagoslovljena voda, a svećenici tom prilikom poklanjaju ukućanima i nadvratnike sa slovima G, M i B, koji zapravo označavaju inicijale Gašpara, Melkiora i Baltazara.
- U nekim zajednicama se organiziraju procesije koje simboliziraju putovanje mudraca do Betlehema. Ljudi se oblače u kostime tri kralja i nose darove.
- U nekim kulturama običaj je pripreme kolača s tri dijela koji simbolizira tri kralja.
- U školama i crkvenim zajednicama se često organiziraju igre, predstave i aktivnosti vezane uz priču o tri kralja.
- Dan tri kralja također neki koriste kao priliku za dobrotvorne akcije i dobrovoljni rad. Vjernici potiču jedni druge na darivanje i pomoć onima u potrebi.
