Dok termometri uglavnom bilježe temperature iznad ništice prvih dana siječnja u ovoj godini, s nostalgijom se prisjećamo snježnih zimskih dana i zabave u snijegu. Ipak, zima uvijek nije zabava, a najbolji primjer daje zima 1708./’09. godine, točnije početak siječnja 1709. godine, kada se Europa doslovno zaledila i ostala tako zaleđena mjesecima. Znanstvenici do danas nisu u potpunosti razjasnili uzrok velikih hladnoća te zime.
Europski kontinent, od Skandinavije do Italije i od Engleske do Rusije, probudio se 6. siječnja 1709. godine okovan ledom. Led, a potom neuobičajeno niske temperature, zadržali su se sve do sredine travnja te godine. Takvi uvjeti uzrokovali su brzu smrt tisućama ljudi zbog hipotermije (pothlađenja), a još veći broj ljudi umro je posredno, zbog nestašice hrane koja je uslijedila. Sve je bilo zaleđeno: ceste, luke, kanali, rijeke, mora,… Postoje zapisi da su ljudi konjskim zapregama te zime prelazili preko Baltičkog mora i velikih švicarskih jezera te da su u Veneciji koristili klizaljke umjesto gondola. Ljudi su palili namještaj kako bi se ugrijali, a u velike gradove hrana nije stizala mjesecima (u Pariz tri mjeseca). Od tekućina u nezaleđenom stanju preostale su samo votka, viski i rum. Diljem Europe su vukovi, u potrazi za hranom, ulazili u gradove i zadovoljavali se s tijelima preminulih od zime.
Kad je zima sredinom travnja konačno popustila, topljenje leda i snijega donijelo je nove probleme – velike poplave. Također, nastupile su razne bolesti, uključujući gripu koja je postala europskom epidemijom do 1710. godine. U isto vrijeme stigla je i kuga u Europu (iz Osmanskog carstva preko Mađarske). Od svih nedaća, glad je bila najgora. Žitarice, vinova loza, povrće, voće, stada životinja – sve je bilo uništeno. Također, zbog dugog mraza nije bilo moguće zasaditi ništa novo. Takva situacija izazvala je porast cijena žitarica čak šest puta tijekom te godine. Europljani su se snalazili kako god bi mogli. Te i sljedeće godine su vrlo često bile organizirane zasjede na konvoje žita, ali i mnogobrojne pljačke pekarnica.
Samo u Francuskoj je 1709. i slijedeće 1710. godine umrlo 600.000 ljudi više, nego u nekoj prosječnoj godini tog vremena. Uz to, zabilježeno je oko 200.000 manje rođenih. Sve zajedno je rezultiralo deficitom stanovništva koji je kočio ionako slabo francusko gospodarstvo 18. stoljeća. No, Francuska je samo jedan od primjera.
Zima 1709. godine u Europi je na kraju od strane klimatologa proglašena najhladnijom zimom unutar 500 godina. Postoje različite teorije što se moglo dogoditi, ali niti jedna nije dokazana. Najskloniji smo vjerovanju da je došlo do poklapanja nekoliko događaja. Naime, prije 1709. godine su eruptirali neki vulkani širom Europe, a među njima i jedan vulkan na Kanarskim otocima, na Santorinju i Vezuv. Ogromne količine prašine i pepela koje su uslijed erupcija došle u atmosferu mogle su smanjiti količinu sunčeve svjetlosti koja je stizala do Zemlje. U kombinaciji s vulkanima, klimatolozi napominju da 1709. godina spada u period poznat kao „Maunderov minimum“ – period između 1645. i 1715. godine u kojem je emisija sunčeve energije bila značajno smanjena. O tome je kombinacija upravo ovih događaja stvorila ledenu katastrofu te zime ili nešto drugo – i dalje se raspravlja u znanstvenim krugovima.
