Ne tako davno, prije samo stotinu godina, žene su rijetko putovale s ruksakom, prelazile ekvatorijalne šume ili se penjale po visokim planinskim prijevojima na grebenu jaka. Nisu sudjelovale u otkrivanju Novog svijeta ili ekspedicijama za kartiranje, popunjavanje praznina na svjetskoj karti.
U 19. stoljeću samo je nekoliko hrabrih dama moglo krenuti na putovanje kako bi zadovoljile svoju znatiželju o svijetu. Ponekad u muškom maskiranju.
Jedna od prvih putnica bila je Ida Pfeiffer, koja je sredinom 19.st. parobrodom isplovila iz Beča niz Dunav do Crnog mora, a odatle do Istanbula. Zatim je obišla Malu Aziju – prema izvorima, putovala je uglavnom na devi. Nakon osam mjeseci putovanja objavila je knjigu u dva toma „Bečko putovanje u Svetu zemlju” („Reise einer Wienerin in das Heilige Land”). Još uvijek znatiželjna prema svijetu i ohrabrena izdavačkim uspjehom (knjiga je izdavana četiri puta), krenula je na sedmomjesečno putovanje Islandom, Švedskom i Danskom, nakon čega je objavila još jednu knjigu “Putovanje sjevernom Skandinavijom i Islandom”. Uz to, sa svojih putovanja donijela je zbirku kamenja i minerala koji su potom prodani muzejima (uključujući Britanski muzej). Tada je – u tajnosti od svojih najmilijih – sudbinom krenula na put oko svijeta i po naredbi sudbine stigla do Bornea, gdje je provela šest mjeseci proučavajući život autohtonih Dajaka.
Ida Pfeiffer, danas gotovo zaboravljena, bila je jedna od rijetkih žena koja je svoju znatiželju o svijetu mogla zadovoljiti dalekim putovanjima.
Tek posljednjih desetljeća žene iznenađuju svojom snagom, uključujući mentalnu snagu, ustrajnošću i odlučnošću. Osvajaju visoke planinske vrhove, rone, postaju članovi, pa čak i vođe velikih ekspedicija.
Originalno djelo Ide Pfeiffer „Reise einer Wienerin in das Heilige Land” s predgovorom glasovitog Alexandra von Humboldta, „oca moderne geografije”, možete pročitati na stranicama projekta Gutenberg besplatno: https://www.projekt-gutenberg.org/pfeiffer/heilland/titlepage.html
